Svakako bih rekao: lik koji…jer ne bih postavio pitanje glumcu: kojeg lika igra/tumači.
Ima nešto što gramatika ne bilježi, bar ne dok sam bio u toku zbivanja, a na šta je prva pažnju skrenula Milka Ivić. Ona je primijetila da, kada govore o kategorijama živo/neživo, sve gramatike ispuštaju iz vida da u kategoriju "živo" spadaju i biljke, a u kategoriju "neživo" spadaju i imenice poput lutak, robot i slično, a u standardnom jeziku se kaže: posmatra hrast (a ne hrasta), puštao je zmaja (a ne zmaj). Očigledno, nije dovoljno reći da genitivski nastavak a u akuzativu imaju imenice koje označavaju nešto živo. Potrebno je dodati da one označavaju nešto što je sposobno samo da se kreće, što je sposobno za "akciju" - poput čovjeka, konja, goluba, a nasuprot zidu, stolu ili hrastu.
Postoji i niz imenica koje primarno znače nešto živo (pobjednik, partizan, vjesnik, Njegoš) a kojima se naknadno imenovalo nešto neživo (spomenik, fudbalski klub, novine, književno djelo). Ako je veza nakandno imenovanog pojma sa primarnim značenjem dovoljno jaka, sekundarne imenice će se mijenjati po principu "živog". Gledam Pobednika (skulptura na Kalemegdanu); čitam Njegoša (Njegoševo književno djelo); pomjeri miša bliže kompjuteru i sl. U slučajevima kad nema čvrste asocijativne veze sa primarnim pojmom, imenice će se ponašati po principu "neživog": Čitam Vjesnik; navijam za Partizan itd.