Српски језички атеље
Српски језички атеље => Семантика и етимологија => Тему започео: J o e у 3. 08. 2012. у 19.57
-
http://wmd.hr/rjecnik-pojmovi-d/web/deprecijacija/
http://www.moj-fond.rs/index.php?lang=sr&item=88&leksikon=2&sazmi=1&filter=D
Питаћу две ствари:
1. Која је тачно разлика између депрецијације и девалвације (дефиниције на овом другом линку ми нису баш превише помогле да схватим)?
2. Откуд уопште облик са с, ако нам је дошло из енглеског: или ће се узети (ново)латински депрецијација или дипрешијејшон, мада не знам ни зашто не би било обезвређивање, обезвредњење или сл.?
-
Sa drugog linka:
Devalvacija (engl. devaluation, nem. Devalvation, Abwertung) je zvanična promena pariteta neke nacionalne valute utvrđivanjem njene niže vrednosti u odnosu na neku stabilnu valutu ili u odnosu na neko drugo merilo. Devalvacija je čin izravnavanja unutrašnje (niže) vrednosti novca izražene u njegovoj kupovnoj moći na domaćem tržištu i njegove neopravdano više spoljašnje vrednosti izražene u deviznom kursu. Unutrašnja i spoljašnja vrednost novca prethodno se u nekom razdoblju smanjuju bez odluke monetarnih vlasti. Ovo smanjivanje intervalutarne vrednosti novca koje nastaje na tržištu bez odluke monetarnih vlasti naziva se depresijacijom.
Dakle, devalvacija je zvanična mera monetarnih vlasti, kojom se ozvaničava ono što se već odigralo kroz deprecijaciju.
I zašto uzimaš zdravo za gotovo da je reč uzeta iz engleskog? Postoji i francuski jezik, u kome ta reč glasi "dépréciation".
-
Из два разлога: зато што тако пише скоро на свим сајтовима где се објашњава та реч (то су угл. економски терминолошки речници) и зато што је енглески глобални језик економије, из којег нам стално стижу речи за ту област.
-
Preuzimanje stranih reči postojalo je kao pojava i pre nego što je engleski postao globalni jezik, te smo u ta doba primili francuske reči iz ekonomske sfere kao što su "devize, eskont, etalon" itd., a koje su i danas u opticaju. Tako i "depresijacija".
-
Ја сам мислио да је пре енглеског постојао само прасловенски.
Немам ништа против француског тумачења, само да је оно потврђено негде. Не кажем ни да је сигурно дошло из енглеског, рекао сам шта ме је навело тако да помислим. С друге стране, К-Ш и Клаић наводе да је од латинског de- и pretium (што ће рећи да није сковано у латинском), али не наводе одакле је стигло. (Код Анића–Клаића–Домовића нема те одреднице, као ни код Вујаклије.)
-
2. Откуд уопште облик са с, ако нам је дошло из енглеског: или ће се узети (ново)латински депрецијација или дипрешијејшон, мада не знам ни зашто не би било обезвређивање, обезвредњење или сл.?
Jesi li siguran da engleske reči na -tion (uvek) preuzimamo u obliku sa -š(o)n (i drugim glasovnim promenama)?
A možda je samo kontaminirano glasovno i (donekle) značenjski sličnim depresija?
Razlika između depresijacije i devalvacije u svakom slučaju jasno postoji.
-
Можда, али ми није вероватно, јер значење није превише сродно.
Jesi li siguran da engleske reči na -tion (uvek) preuzimamo u obliku sa -š(o)n (i drugim glasovnim promenama)?
Па не. Управо кажем да преузимамо од новолатинског (или квазилатинског) *depretiatio на основу енгл. оригинала.
-
I reči "impedansa, rezistansa, konduktansa" itd. jesu novolatinizmi, ali su preuzeti s francuskim izgovorom, a ne nemačkim ni engleskim (na stranu npr. "romansa" ili "bilans" spram "romanc (nem.), romanca (it.)" odn. "bilanc (nem.), bilanča (it.), bilanks (lat.)").
Rasprava je prilično bespredmetna, jer (1) lepo stoji na linkovima šta je devalvacija, a šta depresijacija i (2) kao da se zaboravlja da je Francuska bila obrazovni centar srpskih intelektualaca do 2. svetskog rata.
-
А што су релевантне импедансе и остале -ансе? Ко је спорио да нека реч из латинског не може доћи преко другог језика? То је ваљда нормалан ток. Управо је занимљиво друго: да реч из другог језика примамо у облику непостојеће латинске речи.
Није беспредметна расправа, јер не знамо из ког језика дошла реч и шта нормирати: депресијација или депрецијација.
-
Ко је спорио да нека реч из латинског не може доћи преко другог језика?
Ti si i u početnoj poruci i u odgovoru 6 ostavio kao jedinu mogućnost - ako engleski već otpada - da izgovor bude novolatinski, što istorija primanja stranih reči (koju sam naznačio primerima) ne opravdava.
Pošto je posredi stručni termin, normiraće se pretežni oblik u kome taj termin koriste ekonomisti - dakle, depresijacija. Vrlo jednostavno i potpuno u skladu s dosadašnjom praksom.