Ne znam gde o ovom da pišem, a moram, jer se eto, nadovezuje na onu nesrećnu raspravu o preskriptivnim i desriptivnim gramatikama i pravopisima. Španska kraljevska akademija je donela neke, po meni, značajne izmene u španskoj ortografiji, kao ukidanje nekih slova, uklanjanje obaveznih i dopuštenih grafičkih akcenata, kao i promene načina pisanja nekih reči.
Od sada, španski alfabet neće imati 28 nego 26 slova, jer CH i LL prestaju da budu slova. Zapravo, već od 1999. smatraju se digrafima, ali tek u ovom izdanju ortografije biće i formalno uklonjeni sa spiska slova. Dalje, Q se eliminiše u mnogim rečima, pa će od sad biti Irak a ne Iraq, Catar a ne Qatar, cuórum a ne quorum, a ako neko ipak želi da piše po starom, te reči moraju da se tretiraju kao reči iz stranih jezika, te se moraju pisati u kurzivu i bez tilde (u fazonu, kao da si napisao New York a ne Nueva York).
Takođe se uklanja grafički akcenat (tilda) na nekoliko mesta: solo je nekad bilo pridev (sam) a sólo isključivo prilog (samo), od 1959. se akcenat piše samo u slučajima gde može doći do zbunjivanja, a od ove godine, ni u tim slučajima nije obavezno. Isto se dešava i sa pokaznim pridevima i zamenicama (zamenice su nosile obavezno akcenat, a pridevi ne).
Reči
guión, huí, riáis, Sión, truhán, fié u nekim hispanofonim krajevima se izgovaraju kao diftonzi, negde kao hijati, pa je u skladu s tim bilo dopušteno pisati (ili ne) grafički akcenat. Od ove godine, RAE kaže:
isključivo BEZ akcenta, bez obzira kako se izgovara.
Do sada se veznik
o (ili) pisao obavezno s akcentom između dva broja (4 ó 5). Pravilo je bilo praktično: kako bi se razlikovalo slovo od nule. Međutim, od ove godine, to više nije pravilno, tj. pravilo se ukida, jer kako kažu "kompjuteri su otklonili mogućnost zabune koja je mogla da se desi u pisanju rukom".
Imena slova Y, W, B, V, I, Z se takođe menjaju, ali iako su isprva hteli da ukinu stare nazive, pod pritiscima raznih akademika i pisaca ipak su se odlučili da i ovde naprave, da tako kažem, dublet, pa se Y i dalje zove /i grijega/, pored novog imena /je/, W se i dalje može zvati /uve doble/, /ve doble/ ili /doble ve/, pored novog naziva /doble uve/, B se i dalje može zvati /be alta/ ili /be larga/ pored novog imena /be/, V /be baja/ ili /be korta/ pored /uve/, i /i latina/, pored novog /i/, itd… Ovde su, dakle, za razliku od onog malopre pomenutog pravila sa jednosložnim imenicama, liberalniji, pa su, iako su isprva hteli ukinuti dosadašnja imena, ipak pod pritiskom javnosti popustili i dozvolili upotrebu i starog i novog…
Meni lično se dopada način na koji nastaju (i nestaju) pravila u španskom jeziku. Ne znam da li bi se španski pravopis mogao nazvati preskriptivnim ili deskriptivnim, mislim da je neka mešavina između to dvoje, jer dosta osluškuju upotrebu na celoj hispanofonoj teritoriji, pa tek onda donose nova i ukidaju stara pravila. Lično bih volela da se i naši akademici aktiviraju pa da imamo nove aktualizacije pravopisa i novi rečnik svakih, npr. 2-3 godine, a ne kao do sada, svakih 20 (i to ako imamo sreće). Doduše, i naš pravopis je doneo neke novitete, ali mi se sve čini da ima dosta toga što je i dalje nejasno ili zastarelo (konkretno, onaj imperativ od otići, pomenut
ovde).