Српски језички атеље > Правопис

Ekavica, ijekavica i ikavica

(1/4) > >>

d@do:
Često u u razgovoru sa kolegama, imamo nedoumice oko ijekavice i ikavice (iskreno se nadam da ovi primjeri što navodim spadaju u ikavicu). Npr. u svakodnevnom razgovoru ja ću prije upotrijebiti letiti nego letjeti (letio umjesto letjeo), svidio umjesto svidjeo i sl.
Ako, pri prenosu sa ekavice, navedenim riječima dodamo je/ije , ispravne varijante bi bile letjeo, svidjeo mada su rijetki oni koji tako izgovaraju te riječi u sarajevsko-romanijskoj regiji (u svakodnevnom govoru).
Koliko su ispravni oblici  letio i svidio (i svi ostali slični oblici) u srpskom jeziku a poredeći ih sa navedenom logikom prenosa iz ekavice?
Hvala.
d@do
P.S. Možda bi Đorđe ovo "ponajbolje" mogao objasniti?

Duja:

--- Цитат: d@do у  8. 03. 2012. у 14.42 ---Ako, pri prenosu sa ekavice, navedenim riječima dodamo je/ije ,

--- Крај цитата ---

Pa nije to baš tako prosto. To "prenošenje" sa je/ije je samo grubo pravilo, ima dosta i "prenošenja" sa /e/ (strelica) ili /i/ (volio), kao i mjestaevo jednog gde se dugo e "prenosi" kao /je/.


U ovom konkretnom slučaju, u standardnoj ijekavici se gotovo svako *ěl u sufiksu glagolskog prideva radnog reflektuje kao -io, a ne kao -jeo. Izuzeci su navedeni u spomenutoj tački pravopisa.

Mod: uklonjen stari link sa sajta SJA koji više ne radi.

d@do:
Hvala Dujo

Vukvuk:
Kao što je Duja već objasnio, refleksi jata nisu sasvim ujednačeni, pa i u ekavskim govorima ima pojedinačnih jekavizama (klješta) i sistemskih ikavizama (star > stariji, a ne stareji), a u ijekavskim opet ima pojedinačnih (zenica) i sistemskih ekavizama (vrijeme > vremena, a ne vrjemena) i ikavizama (voljeti > volio, a ne voljeo). (Ekavizmi, jekavizmi, ikavizmi ne znače nužno da su to oblici preuzeti iz ekavskih, ijekavskih, ikavskih dijalekata, već samo da odstupaju od uobičajene zamene jata u tom dijalektu.)

Problem sa glagolima VI vrste (videti, leteti, sedeti…) je taj što postoji neuravnoteženost između oblika jednine muškog roda participa (vidio) s jedne strane i infinitiva (vidjeti) i ostalih oblika participa (vidjela, vidjeli) sa druge. Pošto su osnove infinitiva i participa kod svih drugih glagola iste, sistem vrši pritisak da se i ovde izvrši poravnavanje oblika (prema obliku muškog roda participa, jer je on sigurno mnogo češći od infinitiva, a izgleda kao da je češći i od svih drugih oblika participa zajedno), pa se zato razgovorno sreće letiti, letila, letili, a čak je i norma prihvatila sjediti, sjedila, sjedili.

Razlika je nastala tako što je jat pred /o/ (kao i jat iza /r/) imalo drugačiji razvoj nego u drugim kontekstima (bilo da je razvoj išao direktno ěo > io ili indirektno ěo > ieo > io, dok je u drugim kontekstima išlo ě > ie > je/ije).

Belopoljanski:
@Дадо, код тих примера, таквих икавизама има и у екавским крајевима. Нпр. у Банату уопште није чудно чути да се говорио „видио“, „летио“ и сл. Не знам одакле то и да ли је уопште икавизам, или неко народно померање ка видим, видићемо, летим и сл.

(А опет, уместо да се аналогно томе каже и „волио“, према волети/вољети→волим, каже се волети→волем, волеш, воле.)

Навигација

[0] Списак порука

[#] Следећа страница