Naprotiv, indukcija je genijalan i formalnologički potpuno ispravan način dokazivanja matematičkih tvrđenja.

Uporedi sa silogizmom,
A
A =>
B
—————
BRečima, ako je tačno
A, i tačna je implikacija
A =>
B, onda mora biti tačno i
B (jer je, po definiciji, implikacija netačna ako je antecedent tačan a konsekvent netačan, te bi to bila kontradikcija sa stavom da je implikacija
A =>
B tačna).
U našem slučaju, ako je
S tvrdnja, onda je
A —
S(1), a umesto
A =>
B, imamo mnogo opštiju implikaciju
S(
n) =>
S(
n + 1), koja je tačna za proizvoljan broj
n. Što će reći, da je tačno i
S(1) =>
S(2) i
S(2) =>
S(3) i
S(1003) =>
S(1004) itd., i na taj način imamo beskonačan niz implikacija:
S(1)
S(1) =>
S(2)
—————
S(2)
S(2)
S(2) =>
S(3)
—————
S(3)
…
S(1003)
S(1003) =>
S(1004)
—————
S(1004)
…
i tako do u beskonačnost, dakle, tvrdnja važi za svaki prirodan broj.
Odosmo sad debelo u off, nego mi je promaklo u prvom čitanju, a sad sam slučajno video, pa sam se nadovezao…