Српски језички атеље > Правопис
Транскрипција руског щ
Pomaze_Bog:
https://ru.wikipedia.org/wiki/Щ
27-я буква русского алфавита. Произношение неоднородно.
Сочетание двух согласных: мягкого (палатального) спиранта [ш’] и сложного, тоже мягкого согласного [ч’]. Такое произношение щ = шьч отмечают уже Тредиаковский («Разговор об орфографии», 1748) и Ломоносов («Российская грамматика», 1755). Им следует и Шлёцер в своей неоконченной «Russische Sprachlehre» (1764). Произношение это раньше часто встречалось в речи образованного общества, реже — в народных говорах; в XIX веке считалось литературным. В XX веке практически вышло из употребления.
Мягкий долгий [ш’ш’] или короткий [ш’]. Мягкий (ро[ш’ш’]а = роща), происходит из московских (не везде), калужских, некоторых рязанских и других акающих, или южновеликорусских, говоров.
Твёрдый долгий [шш] сохранился преимущественно в северо-восточных «окающих» говорах (Казанская, Вятская, Нижегородская губ.): [ташшы] (тащи), как обыкновенно изображают это слово средствами общеупотребительной русской графики.
DarkSoulbringer:
Sve u svemu sam siguran da nema veze kako se Щ izgovaralo u prošlosti. Bitno je samo ono kako se sad izgovara. A sad se izgovara kao jako jako meko Ш. I baš toga moramo da se držimo.
Jel znate zašto u ruskim glagolima u obliku drugog lica jednine pišemo meki znak (знаешь, можешь, пойдёшь) iako se on ne izgovara? Zato što je on u prošlosti služio za označavanje glasa "šva" (знаешə, можешə, пойдёшə). Hajde svi sad da krenemo obeležavati ovaj meki znak (šva) u transliteraciji na druge jezike koji koriste latinsko pismo ili ćirilicu bez mekog znaka! Baš me zanima kako će to raditi i kakav praktički cilj će to imati?
Imao sam jednog poznanika koji se prezivao "Таращанский". U njegovom pasošu za putovanje van Rusije je pisalo latinskim slovima "Tarashchanskiy", a to nijedan stranac (carinik, graničar, policajac ili recepcionar) nije mogao pročitati. I strašno ga je nerviralo kad su stranci krivo izgovarali njegovo prezime čitajući njegov pasoš. Zato je moj poznanik odlučio da promeni način pisanja svog prezimena u pasošu sa "Tarashchanskiy" na "Tarashanski". Ne znam kako je sa tim u drugim državama ali u Rusiji nije tako lako promeniti način pisanja svog imena i prezimena u pasošu. Dok smo bili u kontaktu, moj poznanik se dugo borio protiv birokracije, a sad već ne znam ko je pobedio u toj bici. U svakom slučaju je on bio u pravu - preopterećena tačnost transkripcije samo komplikuje stvari. Imamo u ruskom jako mudru izreku koja baš paše za ovu situaciju - "Будь проще и люди к тебе потянутся" ("Gledaj na stvari oko sebe jednostavnije pa će ti biti lakše u ljudskom društvu"; naravno da to nije bukvalan prevod, jer bi to bukvalno zvučalo preglupo).
Duja:
--- Цитат: DarkSoulbringer у 31. 01. 2021. у 11.23 ---Sve u svemu sam siguran da nema veze kako se Щ izgovaralo u prošlosti. Bitno je samo ono kako se sad izgovara. A sad se izgovara kao jako jako meko Ш. I baš toga moramo da se držimo.
--- Крај цитата ---
Pa ne baš. Transkripcija nije samo stvar vernosti originalnog izgovora, nego u velikoj meri i tradicije i potrebe za stabilnošću. A srpski je u jakom kontaktu s ruskim već vekovima, što direktnom što indirektnom (preko zajedničkog crkvenoslovenskog i slovenskog nasleđa), i transkripcija sa ⟨šč⟩ je ukorenjena. Tim pre što nemamo dobar ekvivalent za /ɕɕ/, a i što su refleksi te prafoneme u našem jeziku standardno ⟨št⟩ odnosno lokalno ⟨šć⟩. Nemamo baš jak razlog da menjamo stvari, nije poenta transkripcije da se Rusi oduševe kad čuju kako verno izgovaramo njihova imena. (Ne čine to ni oni za mnoga strana, na kraju krajeva).
delboj:
Да имамо у азбуци оно црногорско с́ из с́еди, с́утра и слично, вјерујем да би понајбоље одговарало за ову транскрипцију, али би можда било мало смијешно.
Pomaze_Bog:
Још један аргумент у корист српске транскрипције щ као шч је то да руском рефлексу щ у потпуности одговара пољски рефлекс szcz. Постоји мноштво речи практично идентичних у руском и пољском где је у руском щ, а у пољском szcz.
Једини пример који ми сад пада на памет: щуплый - szczupły, али има их доста. Дакле, није реч само о пољској транскрипцији руских речи, како је рекао Миланче, него о етимолошким паровима
Навигација
[0] Списак порука
Пређи на пуно издање