Српски језички атеље > Транскрипција
Hermione Granger
J o e:
Како није превод? То је облик који ми познајемо посредством грчко-латинске фонологије, исто као Elizabeth → Јелисавета, Peter → Петар, John → Јован и сл. Пошто су то српски облици тих имена, онда тај поступак називамо превођењем, мада уистину израз није најпрецизнији.
Rancher:
Извињавам се. :blush:
Бојан Башић:
--- Цитат: Farenhajt у 9. 07. 2012. у 20.07 ---Jeste strašno ako prva izdanja K-Š ili Š izađu prepuna grešaka, pa brže-bolje čitaocima treba izbiti nove pare iz džepa "drugim, ispravljenim i dopunjenim izdanjem", ali "to nije strašna stvar" kad je posredi Hari Poter i to posle - koliko? - desetak godina, pri čemu imamo samo izdavačevu časnu reč da će tih revidiranih verzija uopšte i biti? Neka su mi tu merila nejasna.
--- Крај цитата ---
Ključna razlika je: promena izdavača. Ne vidim nikakav ni pravni, ni moralni razlog da se nov izdavač drži politike koju je postavio prethodni. „Evro-Giunti“ je komotno mogao čak i da iskulira Roganoviće i unajmi potpuno desetog prevodioca, prosto obrazlažući da nije zadovoljan prevodom prvih šest knjiga; mogao je takođe da iskulira i npr. dosadašnji stil korica i napravi nešto sasvim deseto (kao svojevremeno, čini mi se, „Politika“), i da ne nabrajam dalje.
Ako praviš paralelu sa K-Š, zamisli da „Prometej“ izda prvo izdanje tog rečnika (kao što jeste izdao), a potom recimo „Evro-Giunti“ izda sledeće izdanje. Ako je prvo izdanje zaista bilo prepuno grešaka a „Evro-Giunti“ to poispravljao, ne vidim da se išta može zameriti „Evro-Giuntiju“, može samo „Prometeju“. Ako su pak izmene u novom izdanju kozmetičke prirode, ali dovoljne da odstupe od „Prometejeve“ trase — na primer, drugo izdanje je drugačijeg formata nego prvo, pa ih ne možeš staviti na policu jedno do drugog da čine vizuelnu celinu — onda ne treba pljuvati „Prometej“, ali opet ne vidim osnova ni za kritiku „Evro-Giuntija“.
Drugim rečima: u redu je očekivati da neko bude konzistentan sam sa sobom, ali mislim da je potpuno nerealno očekivati konzistentnost u svemu između različitih izdavača. Dakle, od onih tvojih packi koje si delio pre nekoliko poruka, mislim da su je zaslužili jedino prevodioci (jer jedino oni nisu bili konzistentni sami sa sobom), i to samo ako je promena transkripcije bila njihov izbor (a ne izbor izdavačke kuće — što je takođe moguće). Eventualno bi se packa mogla udeliti još i „Narodnoj knjizi“, što nije dovršila započet posao, no tu ipak ne znamo sve okolnosti.
Farenhajt:
Prvo, u romanima je svaka izmena transkripcije/prevoda nefaktografskog imena (ličnog, geografskog, mitološkog, kakvog god) kozmetička po prirodi. Teoretski, da su izdavač, urednici i prevodioci tako želeli, mogli su da nazovu Harija Potera "Sozontije Hadži-Nićiforović" (sem ako autorka nije dala neku ugovornu klauzulu tim povodom).
Drugo, novo izdanje stare (već postojeće) knjige i nova "epizoda" u ciklusnom romanu nisu ista stvar. Sedma knjiga je trebala da čini celinu s postojećih šest, pa je TEK ONDA trebalo pristupiti kreiranju "luksuznog izdanja za kolekcionare", tvrd povez, koferčići, dopunski CD-ovi i DVD-ovi, faksimil Roulingicinog autograma, sve živo - sa revidiranim i doteranim prevodom.
Бојан Башић:
--- Цитат: Farenhajt у 10. 07. 2012. у 00.05 ---Drugo, novo izdanje stare (već postojeće) knjige i nova "epizoda" u ciklusnom romanu nisu ista stvar.
--- Крај цитата ---
Upravo ti si izvukao hipotetički primer sa K-Š, te sam se ja na njega nadovezao. Inače, slažem se da analogija nije dobra.
Uglavnom, vratimo se na konkretan slučaj. Ja, dakle, zastupam tezu da nov izdavač nije dužan da nastavi kozmetičku liniju prethodnika. Sva odgovornost zašto nije izašla sedma knjiga kozmetički konzistentna s prvih šest leži na Narodnoj knjizi — oni su postavili tu kozmetičku trasu, i jedino je od njih bilo realno očekivati da je dovrše (a razlozi zašto to nisu učinili mogu biti realni, ili mogu biti glupi; u to već ne zalazim). No, pošto su izgubili licencu, licencu je kupio drugi izdavač, koji ima puno pravo da knjige kozmetički dotera u skladu sa svojim preferencijama.
--- Цитат: Farenhajt у 10. 07. 2012. у 00.05 ---Teoretski, da su izdavač, urednici i prevodioci tako želeli, mogli su da nazovu Harija Potera "Sozontije Hadži-Nićiforović" (sem ako autorka nije dala neku ugovornu klauzulu tim povodom).
--- Крај цитата ---
E, ovo ti je dobar primer. Da je Narodna knjiga u svojim izdanjima prvih šest knjiga Harija nazvala Sozontije Hadži-Nićiforović — potom posle šeste knjige izgubila licencu, koju je onda otkupio Evro-Giunti — da li bi Evro-Giunti imao obavezu (pravnu, moralnu, svejedno) da glavnog junaka i dalje zove Sozontije Hadži-Nićiforović? Ili ima potpuno pravo da kaže: „Znaš šta, u sedmoj knjizi glavnog junaka lepo ćemo nazvati Hari Poter, a potom ćemo i prvih šest knjiga objaviti kako bi postojao usklađen komplet, i baš nas zabole uvo kakva je bila politika Narodne knjige pre nas“?
Навигација
[0] Списак порука
[#] Следећа страница
Пређи на пуно издање