Tursko valide zapravo je pozajmljenica iz arapskog, wālida, na kome regularno znači majka, i ne mora imati konotaciju plemstva ili imperatorske porodice. Danas u turskom preživljava i u složenici kayınvalide - svekrva, tašta. Od istog suglasničkog arapskog korena W-L-D vodi poreklo i reč evlat (dete, potomak, mališan), samo što je svaki zvučni suglasnik na kraju reči u turskom morao da se prilikom prilagođavanja obezvuči, otuda evlat, ali zato prilikom dodavanja prisvojnom ili padežnog sufiksa T se vraća u D - evladım (moje dete), evladın (deteta).