Ali Klajn je bio i ostao preskriptivista, što znači da postoji ustaljen izgovor, ali da ima i sistemski dosljedniji koji se može promovisati.
Livajz mi nije mnogo manje prirodno nego Klajnov
kalodont.
Prćić daje i
Levi i
Livi, ali možda neopravdano nije dodao
Livaj pod uticajem Longmanovog rječnika, u kojem se ta varijanta ne navodi kao savremeno lično ime. Međutim, konkretno za ovaj brend, EPD i LPD svakako daju izgovor koji se transkribuje kao
Livajz (ide sa /s/ jedino ako stoji uz suglasnik
u izvornom izgovoru, gdje imamo /aiz/, ne u transkripciji). E sad, šta je od toga i koliko ukorijenjeno…
Evo i
tog članka iz Blica. Klajn nas samo savjetuje da potražimo izvorni izgovor na Googleu i Vikipediji, što već uveliko radimo (koliko puta je citiran neki IPA zapis s Vikipedije, uglavnom one na engleskom, ili izgovor sa Forva ili YouTubea?) Sasvim je jasno da mu nikako nije po volji preuzimanje pogrešnih ali rasprostranjenih transkripcija, a isti savjet
donosi i u NIN-u, gdje upotreba riječi
pronunciation jasno pokazuje da je mislio na traženje izvornog izgovora, ne rasprostranjene ali pogrešne transkripcije.
Pored
Livajs, propust je i u tome što pogrešno prenosi t. 286, koja u stvari normira transkripciju
z (
Mendoza umjesto
Mendosa), ne da se
z čuva samo u nekim imenima. Nisam provjeravao sve primjere iz teksta.
