Српски језички атеље

Српски језички атеље => Књижевност => Тему започео: Jelen@ у 3. 04. 2014. у 13.44

Наслов: Školska lektira
Поруку послао: Jelen@ у 3. 04. 2014. у 13.44
I pre par decenija, kad sam bila dete, pričalo se da je obavezna školska lektira bez veze, da decu bespotrebno maltretiraju profesori i da ju je vreme pregazilo. S obzirom na to da sam na neki način odrasla među knjigama, smatrala sam da mi je, kao učeniku, dužnost da pronađem u tim lektirama zbog čega ih je neko preporučio i uvrstio u obavezne. Morala sam da ih čitam, a ruku na srce, i želela. Imala sam takve profesore književnosti koji su svoj posao s ljubavlju obavljali i koji nisu smatrali da je bilo koja lektira besmislena. Čak smo i sami uvideli u srednjoj školi koliko je besmisleno i gotovo beskorisno ono što smo sami hteli da pročitamo, pa nam je profesor dozvolio i ozbiljno obradio baš tu lektiru s nama. Reč je o Strahu od letenja.
I danas je povika na lektiru. I stručna i nastručna lica kažu da je lektira prevaziđena, baspotrebna, da mora da se menja. Prilično pratim književna dela za decu i mogu reći da nisam baš naišla na puno modernih dela koja bi uspešno mogla da zamene preporučene lektire.
Šta biste vi, kao stručnjaci u ovoj oblasti na sve ovo rekli?
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Бруни у 3. 04. 2014. у 22.56
Pa kao prvo, teško da smo ovde svi listom stručnjaci u oblasti kad je književnost u pitanju. Eventualno smo ljubitelji amateri. Ima nekoliko osoba koje su završilie baš svetsku književnost ali su retke. Štaviše, mislim da se radi samo o jednoj osobi, bile su dve, ali jedna nas odavno više ne posećuje (prestao da dolazi kad je otkrio Fejsbuk, po njegovim rečima :D)…

Lično mislim da bi dosta toga trebalo promeniti, osavremeniti, prilagoditi modernom vremenu i vrednostima modernog društva, da npr. gomila knjiga iz tamo nekog 19. veka nije potrebna, da je rodoljubiva domaća književnost ne samo bespotrebna i prevaziđena (koliko se god nekom dopadalo Ostajte ovdje, svako ko je živeo i proživeo devedesete shvata koliko je ta pesma u današnjim okolnostima besmislena, npr.). Treba ubaciti knjige koje uče decu pre svega toleranciji i ljubavi ka različitom (u današnjem svetu rastuće netrpeljivosti, i porastu popularnosti krajnje desnih partija, koje se u mnogim zemljama graniče s fašizmom i koje otvoreno propagiraju ksenofobiju, rasizam i versku i drugu netrpeljivost) sa aktuelnim temama — knjige koje obrađuju tzv. "tabu" teme (položaj žene u društvu, homoseksualizam, rat i šta sve sam rat može da učini pojedincu i društvu — još uvek sam pod uticajem Hoseinijevog Kite runnera), knjige koje decu teraju da misle o pravim vrednostima u životu, kao što su tolerancija, ljubav prema bližnjem, saosećajnost i sposobnost da se slabiji zaštite, a ne da se udaraju maljem u glavu.  Pogledaj samo koliko je nasilje u školi rašireno, svuda u svetu, (da ne bude zabune, govorim uopšteno, ne o Srbiji). Iako nije ok, ali nekako je to nasilničko ponašanje bilo karaktertistično za dečake, ali sad je sasvim normalno da vidiš da devojčice od 12 do 16 godina bukvalno prebiju neku svoju vršnjakinju (ovde, npr. s vremena na vreme kad se tako nešto desi, i dođe se do snimka koji je neki pametnjaković napravio telefonom, prikažu na TV). Par puta mi je pripalo muka, od devojčica, jer kako pesniče, šutiraju i najgori muški dripac bi im mogao pozavideti. A ni profesori nisu pošteđeni (više puta sam videla na TV snimke kako đaci tuku profesore, jednoj su ladno zapalili kosu na hodniku). Ima knjiga koje deca vole da čitaju, a koje mogu da im budu višestruko korisne, i naravno, za sve to je potreban pre svega dobar profesor koji će ih naterati da misle o toj knjizi, da ih pre svega pusti da kažu svoje mišljenje, a ne ono što se od njih očekuje (kako to obično biva). Ja nekako idealnog nastavnika književnosti zamišljam kao Robina Vilijamsa iz Društva mrtvih pesnika i još ponekog filma gde je nastavnik književnosti glavni lik…

Takođe treba da naglasim da mi se lično ruski klasici UOPŠTE ne dopadaju, smrtno su mi dosadni. A nije da nisam pokušala više puta, više tih klasika koje drugi kuju u zvezde, u različito doba mladosti/zrelosti. Ne ide, pa da me ubiješ. Da se ja pitam, ja bih sve te ruske klasike lepo izbacila. Meni su oni totalno apsolutno prevaziđeni. Uvela bih više hispanoameričke književnosti, jer je nalazim daleko interesantnijom, neobičnijom, slobodnijom i naravno, daleko savremenijom. Konkretno, Markes, Sto godina samoće, predivna knjiga za srednjoškolce. Školice od Hulija Kortasara, Borhes je takođe predivan i sigurno bi mogao da zaintrigira ako se dobro odabere iz njegovog preobimnog opusa, Mario Vargas Ljosa je toliko raznovrstan da koju god temu da odabereš, on ima knjigu o tome — biografija, autobiografija, humor, politički angažovan roman, ljubavni romani, erotski romani, istorijski romani, ima svega i svačega. Razgovor u Katedrali (o diktaturi u Peruu, gde je osim teme, i sama struktura romana izuzetno zanimljiva, tzv. kineska kutija), Rat za kraj sveta (o jednom lažnom mesiji u Brazilu, po istinitom događaju), Panteleon i posetiteljke (o eskadronu prostitutki koji je osnovan po naredbi vrhovne komande vojske, a koji je imao za zadatak da posećuje vojnike stacionirane u džungli gde bi mesece i godine provodili bez mogućnosti da vide ženu, roman je jednostavno rečeno, fenomenalan), ili Avanture nevaljale devojčice, jedna predivna ljubavna priča…

Ukratko rečeno, sve što je pisano pre 20. veka, ja bih ladno izbacila. Koga zanimaju stare knjige, neka studira književnost.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: J o e у 5. 04. 2014. у 08.04
А колико си читала књижевност 19. века (најпре српску) да би изјавила тако нешто? Колико си се помно бавила програмима за средњу школу да би утврдила да прописана дела не пропагирају моралне вредности које си навела?

Не мислим да је садашњи програм добро одабран, али нит је сва књижевност 19. века родољубива, нит је сав Шантић Остајте овдје. (Нити су само хиспаноамерички писци добри.)
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Father Jape у 5. 04. 2014. у 08.30
Ja mislim da nije problem u samim delima, koliko u pristupu. Mnoga od tih starijih dela ne bi bila toliko nepristupačna kada bi se dovoljno vremena posvetilo objašnjavanju konteksta – kako društvenog, kulturnog, političog, tako i jezičkog.
Pa tako recimo ne bih rekao da je naglašena rodoljubivost dela sama po sebi loša, ako predavač ima neku kritičku distancu i, hajmo reći, istoricistički pristup.

Mada ova zamerka važi i za ostale oblasti ovog predmeta, a i za druge predmete. Dati detetu da buba kada se vrši nešto što se zove "glasovne promene", a da nisi objasnio šta su tačno te glasovne promene, kada su se dogodile u istoriji jezika, zašto, kako itsl. potpuno je besmisleno.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Бруни у 5. 04. 2014. у 11.53
А колико си читала књижевност 19. века (најпре српску) да би изјавила тако нешто? Колико си се помно бавила програмима за средњу школу да би утврдила да прописана дела не пропагирају моралне вредности које си навела?

Не мислим да је садашњи програм добро одабран, али нит је сва књижевност 19. века родољубива, нит је сав Шантић Остајте овдје. (Нити су само хиспаноамерички писци добри.)
Joe, nemoj da me razočaravaš, stvarno nisam znala da si toliki bukvalista. :D Niti sam ja rekla da je to sve što mislim da treba uraditi, niti da samo treba staviti hispanoameričke pisce i izbaciti sve srpske. Dala sam samo neke predloge ono što mi jeu tom momentu palo na pamet. Hipotetički, kad bi neko ko sastavlja program pogledao moj predlog, trebalo bi samo da g auzme u obzir i razmatranje i da eventualno nešto od toga iskoristi NE da ga sledi od reči do reči. Mislila sam da se to podrazuemva u ovakivm temama gde se traži nečije lično mišljenje. Osim toga, čini mi se da sam na početku jasno rekla da NISAM STRUČNJAK u toj oblasti i da govorim iz apsolutno subjektivne perspektive. Stoga, ne vidim čemu ova reakcija.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Марина у 5. 04. 2014. у 12.09
У средњој школи акценат је стављен на историју књижевности, једну од области науке о књижевности. То значи да се ученицима од 1. до 4. разреда даје временски пресек развитка књижевности, од њених почетака (сумерско-вавилонска, хебрејска књижевност) до 20. века (Борхес, Ками…).
У складу са тим, и лектира мора пратити  одређену епоху. Зато је Чича Горио важан, јер се сматра једним од првих реалистичких романа, и зато се не може без руских класика (Ревизор) који су имали велики утицај на српску књижевност.

Слажем се са Џејповим мишљењем да би требало осавременити наставу и приступ обради неком делу, али мислим да програм не би требало да се мења. Тај програм није састављао неко по свом читалачком укусу, већ је бирао најрепрезентативнија дела која објашњавају теорију епохе (зато је неопходно Шантићево родољубље - јер је тај осећај један од типичних за романтичаре, и за период националног освешћивања, да то тако назовем…).

Свакако, уколико ученике интересује нешто друго, ја волим да причамо и о томе, макар то били и стрипови или неко екранизовано књижевно дело. Али, ретко се то дешава. Јуче су ми ученици рекли да су гледали цртани Ромео и Јулија!

Мислим да читање није убило то што је програм досадан или превазиђен, већ то што се у људима изгубио или губи полако осећај емпатије, хуманости, заинтересованости за свет, друге људе, духовне вредности. Није томе крива једна Антигона, чије је извођење у СНП - у прекинуто (а гледаоци су били ученици новосадских гимназија). Аристотел би у данас имао доста проблема да објасни појам катарзе.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Бруни у 5. 04. 2014. у 12.11
Moram se složiti s Japeom. Šantićeva Ostajte ovdje, na primer, meni lično se MNOGO dopada, sećam se kako ju je moja majka volela recitovati i kako mi se koža ježila od osećanja koja je izazivala u meni (pozitivnih! ;) , ali BAŠ zbog ovog što Jape pomenu, mislim da nije dobra (kao ni sve drugo rodoljubivo) u lektiri. Problem je pre svega u pristupu, jer je za dela iz nekog tamo X veka pre svega potrebno decu staviti u kontekst vremena, pa tek onda pristupiti analizi, a počesto je potrebno uvesti ih u neke istorijske činjenice da bi uopšte mogli razumeti delo, i da njegove poruke ne bi primenjivali na današnjicu, što najčešće rezultira u totalno anahronom shvatanju takvih dela. Fazon je shvatiti Šanitića u okviru okolnosti srpskog naroda 19. veka i događaja koje je on proživeo i zbog kojih je napisao tu pesmu, a ne jednostavno bez ikakvog uvoda tresnuti rodoljubivo busanje u grudi i primeniti ga na današnjicu (lično mislim, da je takav pristup rodoljujbivim delima i uopšte istoriji, kako u školi tako i van škole, u medijima ponajviše, umnogome doprineo celom onom ludilu devedesetih.).

S druge strane, ne mora samo takav pristup biti poguban po rodoljubivo srpsko štivo 19. veka. Književnost je u ranijim vekovima imala višetruku namenu i to sve u jednom delu, dok danas te namene imaju sopstvene žanrove. Konkretno, u srednjoj školi smo čitali Don Kihota. Naravno, bez ikakvog uvoda, bez ikakvog objašnjenja, osim da je to delo Servatnesa, španskog pisca iz 16. veka na prelazu u 17. Ništa više! Naravno, knjiga mi je bila smrtno dosadna i apsolutno nerazumljiva, jer da bi je čitao i razumeo o čemu pisac priča, treba pre svega da poznaješ malkice samu Španiju, onda špansku istoriju, a onda i istoriju španske književnosti, stvari koje se naravno u Srbiji apsolutno ne rade nikad ni u jednom predmetu. Eto zato, a ne zato što je Don Kihot matora knjiga, ja bih ga izbacila iz spiska literature. Kad sam ga opet čitala na prvoj godini faksa, uz sva neophodna znanja koja sam prethodno dobila na predavanjima književnosti, utisak je bio dijametralno drugačiji, jer sam tad znala ono što nisam znala u srednjoj školi — počev od toga ko su Baskijci, do toga ko su stari i novi hrišćani, šta su to pastoralni i  viteški romani. Bez toga ne možeš shvatiti ni jednostavno smešne delove, ni kritiku društva, crkve i tadašnjeg stanja u španskoj književnosti čega je Don Kihot pun. Plus svu tragiku veoma kompleksnog lika samog Don Kihota. Za tako nešto, nisu dovoljna dva časa, ako se uopšte i toliko posvetii toj knjizi.

Zbog svega toga, mislim da je bolje onda imati na spisku literature savremenije knjige, jer onda nije toliko potrebno uvoditi decu u istorijske i društvene okolnosti u kojima je nastalo delo. Kad se već nema vremena… Ili smanjiti spisak i onda svakoj knjizi posvetiti vreme i pažnju koju zaslužuje.

Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Бруни у 5. 04. 2014. у 12.20
У средњој школи акценат је стављен на историју књижевности, једну од области науке о књижевности. То значи да се ученицима од 1. до 4. разреда даје временски пресек развитка књижевности, од њених почетака (сумерско-вавилонска, хебрејска књижевност) до 20. века (Борхес, Ками…).
A da li se osim istorije književnosti, malo obrade i istorijski okviri u kojima je određeni tip književnosti nastao, i razlozi zašto je nastao (pitam, jer ja se ne sećam da se to radilo kad sam ja išla u školu, a imala sam u trećoj i četvrtoj godini predmet SAMO Književnost, dakle, ako se to radi danas u školama gde književnost nije odvojena od srpskog, ne znam stavno kako postižete)? Ok, rodoljubiva književnost je tipična za 19. vek, ali, da li se kaže ZAŠTO, pogotovu kad se radi o srpskoj književnosti? Da li se govori o tome da je pojam nacije nastao baš TADA, a ne u nekom ranijem veku? Jer bez istorijskog okvira, rodoljubiva književnost ne može da bude shvaćena na pravi način, pogotovu ne u Srbiji, jer sve i da profesor sve ispravno readi, ta se priča o rodoljublju ne završava u učionici, nego se nastavlja u medijima na sve strane, uglavnom tumačena na potpuno pogrešan način.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Марина у 5. 04. 2014. у 12.36
Наравно, Бруни, па ја сам дужна да прво објасним историјски контекст, па тек онда да пређем на утицај реалности, тј. историје на уметност.
Пре неки час смо почели да радимо хуманизам и ренесансу. Сећам се из средње да је нама објашњено како ренесанса значи препород - и сад, хајде ти закључи чега препород. Морам да им разјасним све важније чињенице тог доба - утицај цркве, буђење науке, заинтересованост за човека као таквог, као и да објасним зашто српска књижевност није имала ренесансу (због Турака, што је, опет, историјска чињеница) - па тек онда да поченем са Петрарком.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Бруни у 5. 04. 2014. у 12.41
U stvari, nešto razmišljam, sad kad Marina pomenu sumersku književnost. Da li uopšte postoji razlika između programa i liste lektire u zavisnosti od škole? Npr. meni je razumno da u gimnaziji deca saznaju nešto i o sumerskoj književnosti, ali mi je totalno suludo time daviti decu u npr. mašinskoj ili frizerskoj školi. Da su hteli da se bave takvim stvarima, oni bi upisali gimnaziju, zar ne? Mislim da je za stručne škole bolje skoncentrisati se više na ono što je Joe pominjao u nekoj drugoj temi — osposobiti ih za zadatke koji će im svakako trebati u životu, a od književnosti savremenije knjige i naravno, lista daleko kraća od one koja se daje u gimnaziji. Decii treba davati konkretna znanja koja će im kasnije u životu biti potrebna, u zavisnosti od škole koju su odabrali.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Бруни у 5. 04. 2014. у 12.44
Наравно, Бруни, па ја сам дужна да прво објасним историјски контекст, па тек онда да пређем на утицај реалности, тј. историје на уметност.
Пре неки час смо почели да радимо хуманизам и ренесансу. Сећам се из средње да је нама објашњено како ренесанса значи препород - и сад, хајде ти закључи чега препород. Морам да им разјасним све важније чињенице тог доба - утицај цркве, буђење науке, заинтересованост за човека као таквог, као и да објасним зашто српска књижевност није имала ренесансу (због Турака, што је, опет, историјска чињеница) - па тек онда да поченем са Петрарком.
Pa kako stigneš sve da uradiš kako treba? Jer s obzirom u kojoj školi radiš, teško mi je poverovati da imaš dovoljan broj časova da stigneš sve to da izložiš, da deca to prihvate i sažvaću i da tek onda sa tim znanjima pistupe čitanju knjige…

(Da upozorim, ja pričam iz perspektive bivšeg učenika i na osnovu onog što pročitam šta napišu oni koji se bolje razumeju u to kako školstvo funkcioniše u Srbiji, plus na osnovu onog što vidim kako se radi ovde na časovima jezika. Stoga nije isključeno da su neka moja viđenja pogrešna.)
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: J o e у 5. 04. 2014. у 16.23
Мало претерујете с том биографско-историјском методом. ОК, ако баш хоћеш људски да се бавиш делом, позабави се и тиме. Зар није прече показати да једно дело има универзалну, уметничку вредност (ако има)? Дакле, и машинбравари и фризери треба да читају Лазаревића, Јакшића, Дучића, али не морају нужно да знају поетике праваца у којима су дела настала, већ да се науче да им дело побуди осећања и мисли.

Узгред, у средњој школи се родољубива песме и сл. скоро не раде, не знам што се дигла толика повика. Од Шантића се ради Вече на шкољу и Претпразничко вече (само на језичком смеру још и Моја отаџбина).
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Бруни у 6. 04. 2014. у 01.21
Ne moraju znati poetike pravaca, ali istorijske okolnosti su u nekim slučajima vrlo bitne da bi se delo uopšte shvatilo kako treba.

BTW, jesu li izbacili Don Kihota iz lektire srednje škole (jezički smer)?
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: J o e у 6. 04. 2014. у 15.29
Ради се по кратком одломку.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Марина у 6. 04. 2014. у 20.26
Pa kako stigneš sve da uradiš kako treba?
Па, немам баш времена да одрадим како треба, тј. онако како мислим да би требало. Морам мало да им дам просторно-временске координате, јер иначе почињу да лутају. Ухвате се, на пример, за то што је Јулија имала 14 (16) година, па од тумачења не буде ништа.

Da li uopšte postoji razlika između programa i liste lektire u zavisnosti od škole?
Само у обиму. Негде се раде одломци уместо целог дела (као што је случај са Сервантесовим романом), а у неким смеровима се уместо три текста неког аутора ради један.

Мало претерујете с том биографско-историјском методом.

Можда. За сад ми је филозофија: само не онако како су нама држали часове. Све се сводило на диктирање и бубање напамет.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: J o e у 7. 04. 2014. у 11.18
Само у обиму. Негде се раде одломци уместо целог дела (као што је случај са Сервантесовим романом), а у неким смеровима се уместо три текста неког аутора ради један.

Дон Кихот се ради само по одломку, и у гимназијама и у стручним школама.

Можда. За сад ми је филозофија: само не онако како су нама држали часове. Све се сводило на диктирање и бубање напамет.

Али шта ће фризеру подаци о историјским и личним околностима настанка дела? Они и историју имају највише једну годину, по час-два недељно. Ако ти је циљ да им развијеш општу културу, онда само напред са „просторно-временским координатама“, али у томе с њима нећеш успети нимало. Боље их научи да у делу препознају нешто лепо и инспиративно, узгред помињући (књижевно)историјски оквир који не може да се пренебрегне.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Бруни у 7. 04. 2014. у 15.14
Pobogu, Joe, kako sta ce mu istorijski podaci?

Kako ti molim te predajes Don Kihota, tacnije nekoliko ubacenih novela ajd reci mi lepo, a ne objasnis unapred deci problem starih i novih hriscana u Spaniji tog doba? Ili stanje u spanskoj knjizevnosti 16. y 17. veka ako se obradjuju delovi u kojima se daje kritika bilo viteskih i pastoralnih romana, bilo teatra Lope de Vege, npr? Kako npr. objasnjavas deo i uopste LIK samog Don Kihota kada "poludi" od ljubavi pa provede izvesno vreme u planini Sijera Moreni (ako se dobro secam), skakutajuci okolo naokolo i sklepavajuci stihove svojoj slatkoj Dulsineji? Bez uvoda da se radi o kritici pastoralnih romana (stavise, cak je vrlo jasno koji romani su u pitanju), tu Don Kihot ispada budala nad budalama, sto je apsolutno pogresno tumacenje lika Don Kihota. Uopste, celo "ludilo" Don Kihota ima svoje debelo zasto u istorijskim cinjenicama. Mnogo puta Servantes kritikuje veoma ostro kralja i pre svega, crkvu, ali kroz usta Don Kihota i upravo u situacijama najveceg ludila jer to je bio jedini nacin da uopste iskaze bilo kakvu kritiku crkve a da ne zavrsi u tamnicama inkvizicije. Mnoge ubacene novele imaju osnov npr. u njegovom visegodisnjem zatocenistvu u Alziru, i iskustvu koje je tamo stekao. Zapravo, da bismo uopste razgovarali o Don Kihotu, treba prvo da znam koji deo (delovi) Don Kihota se obradjuju? Don Kihot je toliko kompleksno delo da meni uopste nije jasno sta on trazi u programu skola koje NISU klasicna gimnazija.

Ima dela koja su vanvremenska kojima ne treba nikakav istorijski uvod (Nusic, npr). Ali ima dela za koja je neophodno uvesti citaoca (decu) u prilike kad je delo napisano, jer ce citanje biti ili jako tesko, ili nerazumljivo ili jednostavno dosadno i pogresno shvaceno. Ko god da je u pitanju. Ne mora se tome posvetiti ceo cas (nije sad fazon da prof. srpskog radi posao prof. istorije, naravno), ali nekakav uvod, nekakvo objasnjenje mora biti dato (ili jos bolje, ako se radi o gradivu koje uce iz istorije, izvuci iz dece pitanjima sta znaju o tome, a ne samo cisto ispredavati).

Eto uzmimo za primer ono sto je Marina pomenula, da se deca uhvate ko pijan plota cinjenice da su Romeo i Julija imali 14-15 godina. Kako da jednostavno predjes preko te cinjenice na casu gde imas decu upravo tih godina (ili cak starije, nisam shvatila kad se radi Romeo i Julija)? Moras barem pet minuta posvetiti objasnjenju obicaja tog vremena, odnosu muskarca i zene, roditelja i dece itd.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: J o e у 7. 04. 2014. у 16.27
Zapravo, da bismo uopste razgovarali o Don Kihotu, treba prvo da znam koji deo (delovi) Don Kihota se obradjuju?

Управо тако. У читанци Б. Милић – Љ. Николић (које су се доскора једине користиле) дат је одломак о борби с ветрењачама, две и по стране. Наравно да за то не морам да им објашњавам читаву подлогу.

Eto uzmimo za primer ono sto je Marina pomenula, da se deca uhvate ko pijan plota cinjenice da su Romeo i Julija imali 14-15 godina. Kako da jednostavno predjes preko te cinjenice na casu gde imas decu upravo tih godina (ili cak starije, nisam shvatila kad se radi Romeo i Julija)? Moras barem pet minuta posvetiti objasnjenju obicaja tog vremena, odnosu muskarca i zene, roditelja i dece itd.

Ако одлучиш да студираш с њима Шекспира, да̏, кренеш од Кулина бана. Ако ти је битнија суштина дела, тим податком се (ако га уопште неко помене) бавиш кроз једну и по реченицу.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Vukvuk у 7. 04. 2014. у 17.41
Ja se potpuno slažem sa Joeom. Suština je da deca usvoje neke lekcije o životu, da nauče da postavljaju životna pitanja i da misle o njima, i delima treba pristupati na potpuno naivan način, ne opterećivati i ne zastrašivati decu gomilom predistorije koja nije u tom smislu relevantna.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Бруни у 7. 04. 2014. у 19.36
Pa i ja se u principu slažem i razumem razloge zbog kojih kaže to što kaže, otud i moj predlog od ranije da se smanji broj klasičnih i starijih dela i da se poveća broj modernih, gde nije potrebno praviti nikakve uvode, nego direktno preći na analizu dela. Da budem iskrena i da odgovorim u istom stilu: Frizer neće biti lošiji frizer ako nije pročitao Anu Karenjinu ili Don Kihota, mnogo je važnije da nauči da razmišlja o životu, a za to mogu savršeno da posluže i modernija dela.

Управо тако. У читанци Б. Милић – Љ. Николић (које су се доскора једине користиле) дат је одломак о борби с ветрењачама, две и по стране. Наравно да за то не морам да им објашњавам читаву подлогу.
Vidiš, ja mislim da treba. Jer bez objašnjenja, makar kratkog, Don Kihot ispada najobičnija budala. A složićemo se da to nije tako. Zato i kažem da bih ja to delo potpuno isključila iz programa stručnih škola, a možda čak i iz programa gimnazije. To delo zahteva previše predznanja da bi moglo da se obradi kako treba (pa makar i u odlomcima) na par časova.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Jelen@ у 7. 04. 2014. у 20.33
… Мислим да читање није убило то што је програм досадан или превазиђен, већ то што се у људима изгубио или губи полако осећај емпатије, хуманости, заинтересованости за свет, друге људе, духовне вредности. Није томе крива једна Антигона, чије је извођење у СНП - у прекинуто (а гледаоци су били ученици новосадских гимназија). Аристотел би у данас имао доста проблема да објасни појам катарзе.
Sa svim bih se složila u potpunosti, sem sa gorecitiranim. Slučajno znam neke detalje koji bi možda pomogli u tome da se izbegne osuda srednjoškolaca. Nije reč o gimnazijalcima, već o učenicima srednje ekonomske škole koji nisu hteli da gledaju predstavu, već je direktiva stigla ,,odozgo", te su svi poterani iz đačkih klupa u pozorište. Neko ko je finsnsirao tu glumačku družinu smatrao se obaveznim da napuni sale. Možda bi sve imalo bolji kraj da profesori, takođe nezainteresovani za spasavanje nečijeg projekta, nisu seli u prve redove i ostavili decu samu u zadnjim redovima. Ne znam ko je uopšte očekivao da će ovo uspeti.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Марина у 7. 04. 2014. у 21.05
Možda bi sve imalo bolji kraj da profesori, takođe nezainteresovani za spasavanje nečijeg projekta, nisu seli u prve redove i ostavili decu samu u zadnjim redovima. Ne znam ko je uopšte očekivao da će ovo uspeti.

Е, ово разумем. Мени се десило да сам се отимала са ученицима у нашем позоришту за флашу пива - ја једина, будала, села у задње редове, а колегинице и колеге дошле да гледају представу… Наравно, нико ме није терао тамо да седим, али сам ја наивно помислила да ћемо сви тако. (На почетку радног стажа била сам прилично наивна.) И, отприлике, представу само што нису прекинули.

Иначе, мишљења сам истог као Џо, Бруни и Вук. Комбинујем од свега помало. Чујте, не предајем ја историју на својим часовима, не разглабам о Шекспировој минђуши или Хомеровом питању, о томе ко је пресекао Пушкину пупчану врпцу и томе слично.
Мислим да је јасније када им се објасни када се која епоха ради, локализујем их у времену и простору и за то ми не треба много од часа. Не знам ко је овде схватио да на часу дробим само о историји и биографији аутора, или да мислим да само тако треба да се ради. Баш зато што смо ми књижевност обрађивали тако што нам професорка издиктира наше мишљење, па онда то одговарамо, и баш зато што ми никад нису објашњене елементарне ствари, ја се трудим да то надоместим на својим часовима, да би деца разумела. А нарочито то радим зато што су сви текстови сведени на одломке или зато шро су неразумљива (као што је Новела од Станца).
Што се смерова тиче, слажем се да једном фризеру за ваљано обављање свог посла није нужно да зна ко је био Сервантес или да зна палатализацију. Међутим, никакво правило није да фризерски смер уписују лошији ђаци, и ја некад имам боље часове у тим одељењима, него у одељењима четвртог степена.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Бруни у 7. 04. 2014. у 21.24
Ne, naravno da nije pravilo, štaviše, ja ih ne bih ni nazvala lošijim đacima, jer nije obavezno da baš SVI žele da studiraju, sigurno ima dobrih  đaka koji žele da nauče zanat i da budu sposobni da rade već posle srednje škole, što svakako ne znači ni da su manje pametni ni da su lošiji đaci. U današnjem vremenu, deca nekako gledaju na život dosta praktičnije nego što je to radila npr. moja generacija. Baš zato bi možda trebalo da se ostavi prostora samom profesoru da prilagodi izbor lektire prema onom s čim se nađe u razredu, bez obzira o kojoj se školi radi.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Jelen@ у 8. 04. 2014. у 06.32
Ne treba ništa izbacivati iz lektire za proizvodnih zanimanja, ali sam sigurna da se sve može prilagoditi i da se sva deca za sve mogu zainteresovati. Samo je bitan naš pristup problemu. Budemo li stava da im je to nepotrebno, nećemo imati volje ni da pokušamo da im išta prilagodimo. Ovakav stav sam često sretala kod nastavnika koji smatraju da im je ,,ispod časti" da rade s decom koja idu u torgodišnje srednje škole.
Lako je gimnazijalcima i dobrim đacima nešto objasniti. Oni će i sami naučiti puno toga, i bez naše pomoći. Umetnost je preneti znanje upravo onim đacima koji uče za proizvodna zanimanja.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Бруни у 8. 04. 2014. у 14.11
Što ne volim kad me se pogrešno tumači ili mi se stavlja u usta ono što nisam rekla [fgrrr] … Ko je rekao da je "ispod časti" raditi s decom koja idu u trogodišnje srednje škole? U svom poslednjem postu sam upravo rekla suprotno. Ti kojima je "ispod časti" nije im mesto u školama, na prvom mestu.

Radi se jednostavno o praktičnoj stvari jer za početak, broj časova srpskog sigurno nije isti kao u gimnaziji, pa samim tim ne može ni program da bude iste dužine, zar ne? A da budem iskrena, moj stav je prema svemu u životu, ne amo prema ovom pitanju — ili radi kako treba, ili nemoj uopšte da ga radiš. Ako će nastavnik biti PRIMORAN da smadrlja obradu dela sa liste samo zato što nema vremena da uradi ta dela kako treba, vala bolje da ih ni ne radi, jer deca neće ništa naučiti, a postoji i velika opasnost od toga da se izazove čak suprotan efekat od onog koji se pretenduje postići: naučiti decu da misle svojom glavom o životu. Jer, to bi bio krajnji cilj, zar ne? Kao što rekoh, koga zaista zanima detaljno književnost uopšte, studiraće književnost, ili će sam da krene u produbljivanje svojih znanja.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Jelen@ у 8. 04. 2014. у 21.38
Što ne volim kad me se pogrešno tumači ili mi se stavlja u usta ono što nisam rekla [fgrrr] … Ko je rekao da je "ispod časti" raditi s decom koja idu u trogodišnje srednje škole? U svom poslednjem postu sam upravo rekla suprotno. Ti kojima je "ispod časti" nije im mesto u školama, na prvom mestu…

A jesam li to ja rekla da si ti rekla? :D
Mislim da su moje reči bile da sam ja srela dosta nastavnika sa stavom ,,ispod časti". Ispod časti rad na selu, ispod časti rad sa mlađim uzrastom, ispod časti rad sa proizvodnim zanimanjima… Nisam te spomenula. :)
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Бруни у 9. 04. 2014. у 20.29
Nije potrebno nekog da spomeneš da se oseća prozvanim ;) . Ok, ako nisi mislila na ono što sam ja rekla, sori, ali je zvučalo kao da se nastavljaš na ono što sam ja rekla, pa mi nije bilo pravo.  :hehe:
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Jelen@ у 10. 04. 2014. у 06.29
Sve je u redu, nema izvinjavanja. Ne volim da prozivam ljude na taj način. Kad prozovem, prozovem jasno i glasno. :D  :hehe:
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Vukvuk у 11. 04. 2014. у 20.50
Mislim da se pitanje postavlja sa pogrešne strane. Ja vidim kao činjenicu da veliki broj dece ne uspe da se adekvatno odškoluje. Adekvatno u dva značenja: da kao odrasli ljudi mogu za sebe da obezbede sebi samima makar pristojnu egzistenciju i sreću, i da pozitivno doprinose društvu u celini. Tu se, naravno, otvara čitav spektar pitanja: šta je pristojna egzistencija, šta je sreća, koje su vrednosti nas kao društva, šta bi bio pozitivan doprinos takvom društvu. I na njih se mogu davati različiti, čak oprečni odgovori. Ja lično mislim da vrednosti našeg društva trebaju biti tolerancija, otvorenost, empatija, vrednoća, požrtvovanost, a mladi u ovoj zemlji (kao i stari, ali za njih je voz prošao) slabo stoje po svim tim pitanjima.

Po meni škola treba da postane mesto gde se mladi uče ovim vrednostima. Časovi književnosti su za veliki broj dece jedina prilika za to. Jasno je da deca dolaze nevaspitana, mnoga od njih i nasilna, slažem se da je profesor pred njima na mnogo načina nemoćan, uz to višestruko demotivisan: decom, roditeljima, kolegama, sistemom. Ali ako on ne pomogne toj deci, verovatno niko neće, jer neće imati više prilike. A zadatak ne treba da bude da savladaju Homera, Šekspira, Tolstoja, klasicizam, romantizam, ili ne znam šta. Zadatak, opet kažem, treba da bude da usvoje neka iskustva i vrednosti. U kontekstu književnosti, da se sažive sa likovima i da vide svet njihovim očima, da probaju da razumeju zašto rade ono što rade, da probaju da razumeju gde su pogrešili, da razviju način mišljenja o pitanjima koja postavlja roman i koja će im postaviti i njihov život jednog dana. Za to može biti dovoljno jedan jedini roman da čitaju cele godine. Ako neće kod kuće, onda zajedno na času. Bar je to moj stav.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Марина у 12. 04. 2014. у 20.56
 [pardon]

http://skolegijum.ba/tekst/index/390
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Бруни у 12. 04. 2014. у 21.37
Pa kud gledaju na Vikipediju, kad i tamo dolaze takvi da pišu članke… :D
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Father Jape у 13. 04. 2014. у 14.36
http://blog.b92.net/text/24034/Drustvo-za-srpski-jezik-i-knjizevnost%3A-Saopstenje-za-javnost/
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Зоран Ђорђевић у 13. 04. 2014. у 14.45
http://blog.b92.net/text/24034/Drustvo-za-srpski-jezik-i-knjizevnost%3A-Saopstenje-za-javnost/
Слика је из одличног филма "Друштво мртвих песника".  О професору који на нестандардни начин предаје књижевност.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Rancher у 13. 04. 2014. у 18.20
Јесте. Ако се добро сећам, то је био први филм који су ертеесовци синхронизовали и прилагодили слепима, негде половином 2011. године.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: delboj у 14. 04. 2015. у 18.57
Код нас су претходних година мијењали програм домаће лектире за гимназију, али тешко је то спровести у пракси јер скоро ниједна школа нема довољно новца да набави довољан број тих књига. И можда је и боље што је тако. Не кажем да промјене нису потребне, далеко од тога, али ако је циљ да се иде линијом мањег отпора и да се у програм лектире уведу неке књиге у којима има превише тога вулгарног, онда се поставља питање неке васпитне улоге школе, која је тиме до краја обесмишљена, иако је чињеница постоји гомила других проблема који ће неминовно довести до тога, без обзира какве лектире ученици буду читали (или би бар требало да читају). И овако је стање лоше. Док сам радио у школи, знам да смо писали испред стручног актива тражене примједбе на програм.

Било како било, мислим да књиге као Ловац у житу, Белешке једне Ане, Киша и хартија и сл, не узимајући у обзир огромне разлике између ових књига, никако нису за лектиру у средњој школи. Кад су цветале тикве је остала у програму и та књига стварно вриједи.

Из сасвим других разлога то нису ни Опсада цркве Светог Спаса и Ситничарница „Код срећне руке“ - једноставно је тешко очекивати да ће ученици разумјети то како треба. Или нпр. Кроз васиону и векове Милутина Миланковића, можда је занимљиво за читање, али није тематика за лектиру.

Опет, поздравио бих увођење Орвелове 1984. То може да буде занимљиво. Тонио Крегер Томаса Мана баш и не. Не знам одакле су то ископали. Ништа посебно занимљиво, стицајем околности било је двадесетак књига у библиотеци, па су то некако ђаци и прочитали.

Али све ово углавном остаје прича у теорији, јер неког избора и нема, мора се радити по старом програму.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Зоран Ђорђевић у 14. 04. 2015. у 19.56
Књига Михаила Пупина Од пашњака до научењака (http://www.prestigemm.com/wp-content/uploads/2014/01/Pupin-ZA-NET-knjiga.pdf) би требало и код нас да буде обавезна лектира.
Тражећи податке на мрежици наишао сам, поред осталог, на ово (подвлачење моје):
Autobiografija jednog od najvećih svetskih naučnika našeg doba, nagrađena prestižnom Pulicerovovom nagradom. Knjiga koja se u SAD izučava kao obavezna lektira. Istinita priča o srpskom pastiru iz malog sela Idvor koji je postao jedan od preteča ere telekomunikacija. Prvi put na engleskom jeziku knjiga je objavljena 1923. godine u Njujorku, a godinu dana kasnije, 1924. godine knjiga je nagrađena Pulicerovom nagradom.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Бруни у 14. 04. 2015. у 22.09
Delboj, što misliš da Lovac u žitu nije za lektiru? (misliš na Agatu Kristi, zar ne?) Lično mislim da je Orvelova 1984. prevaziđena. Desile su nam se daleko strašnije stvari tako da ta knjiga pomalo gubi na značaju, imajući u perspektivi našu skoru istoriju. Opsada crkve Svetog Spasa po meni, jeste odlična knjiga, mada bih je ja stavila u škole gde je književnost jači predmet i gde su učenici po definiciji skloniji čitanju, inače je neće razumeti (ili još gore, razumeće pogrešno).
Koje to knjige misliš da su vulgarne? Što?

PS: Samo da napomenem, vaspitna funkcija škole postoji u osnovnoj školi. Srednja škola ne bi trebalo da vaspitava, nego da podučava odgovornosti i pre svega da obrazuje. Tako da malo vulgarnosti nije na odmet. Treba da se spreme za život, a u životu će se susresti sa mnogim, daleko strašnijim vulgarnostima i treba barem da znaju da tako nešto postoji.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Duja у 14. 04. 2015. у 22.42
Lovac u žitu (aka Lovac u raži) je Selindžerov. Da budem iskren, dopala mi se kad sam je čitao kao mali al’ sad više pojma nemam o čemu se radi.  [palci]

Re 1984: iako sam je više voleo nego Hakslijev Vrli novi svet ili Zamjatinov Mi, Haksli je, izgleda, bio u pravu. Za interesantno iščitavanje iz današnje perspektive, pogledajte http://blog.b92.net/text/25395/Vrli-novi-svetski-poredak-i-srecna-nova-1984/
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Father Jape у 14. 04. 2015. у 22.55
Što se mene tiče i Brave New World, i 1984 i Animal Farm i Fahrenheit 451 se dobro drže i danas, i komotno bi mogle u lektiru.

S druge strane, The Catcher in the Rye, premda klasik i sasvim čitljiv, izgubio je tu oštricu koja mu je bila glavna odlika. Hoću reći, danas prosto nije subverzivan u onoj meri u kojoj je bio u Americi 1951. i današnjim tinejdžerima možda bude pomalo mlak. Mada, šta znam, evo, našao se neko na Balkanu 21. veka da ga smatra nepodesnim za omladinu.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Бруни у 14. 04. 2015. у 22.58
Lovac u žitu (aka Lovac u raži) je Selindžerov. Da budem iskren, dopala mi se kad sam je čitao kao mali al’ sad više pojma nemam o čemu se radi.  [palci]

Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: delboj у 15. 04. 2015. у 10.54
Delboj, što misliš da Lovac u žitu nije za lektiru? (misliš na Agatu Kristi, zar ne?) Lično mislim da je Orvelova 1984. prevaziđena. Desile su nam se daleko strašnije stvari tako da ta knjiga pomalo gubi na značaju, imajući u perspektivi našu skoru istoriju. Opsada crkve Svetog Spasa po meni, jeste odlična knjiga, mada bih je ja stavila u škole gde je književnost jači predmet i gde su učenici po definiciji skloniji čitanju, inače je neće razumeti (ili još gore, razumeće pogrešno).
Koje to knjige misliš da su vulgarne? Što?
Селинџеров Ловац у житу никако није књига коју би требало да читају за лектиру ученици у првом разреду гимназије. Не мислим да је 1984. превазиђена, таман кроз ту књигу може да се види много тога што је и данас актуелно. А књиге које ће ученици разумјети погрешно су најнеподесније. Од ових што сам набројао, сматрам да је највише вулгарна Киша и хартија. Ствар је у томе што се онда ученици само концентришу на препричавање таквих реченица, о главном у књизи и не размишљају. Али није само то проблем, ова књига је ипак за неке старије узрасте од матураната гимназије.

Цитат
PS: Samo da napomenem, vaspitna funkcija škole postoji u osnovnoj školi. Srednja škola ne bi trebalo da vaspitava, nego da podučava odgovornosti i pre svega da obrazuje. Tako da malo vulgarnosti nije na odmet. Treba da se spreme za život, a u životu će se susresti sa mnogim, daleko strašnijim vulgarnostima i treba barem da znaju da tako nešto postoji.
Слажем се да не би требало, али из искуства знам да од тог образовања остаје све мање, а вулгарности код те дјеце има и превише, тако да охрабривање није потребно. И знају они добро шта све постоји, али то им неће помоћи да се припреме за живот.


Što se mene tiče i Brave New World, i 1984 i Animal Farm i Fahrenheit 451 se dobro drže i danas, i komotno bi mogle u lektiru.

S druge strane, The Catcher in the Rye, premda klasik i sasvim čitljiv, izgubio je tu oštricu koja mu je bila glavna odlika. Hoću reći, danas prosto nije subverzivan u onoj meri u kojoj je bio u Americi 1951. i današnjim tinejdžerima možda bude pomalo mlak. Mada, šta znam, evo, našao se neko na Balkanu 21. veka da ga smatra nepodesnim za omladinu.
Не сматрам то само ја, досад нисам срео ниједног колегу који се није сложио са мном у вези с тим. А причао сам и са старијим и с млађим, и из других школа.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: Father Jape у 15. 04. 2015. у 10.59
Цитат
Селинџеров Ловац у житу никако није књига коју би требало да читају за лектиру ученици у првом разреду гимназије.

Slažem se. Primerenija je sedmom ili osmom osnovne.

EDIT: U kom se ono razredu obrađuje Gorski vijenac?
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: delboj у 15. 04. 2015. у 11.22
Прецјењујеш данашње ученике. Горски вијенац се обрађује у деветом разреду основне и у другом гимназије, односно трећем средњих стручних школа. Али не видим какве везе има Горски вијенац с овим. Нисам споменуо ни одломке из Ћосићевог романа "Време смрти" које су стрпали у лектиру за девети разред, тек то није примјерено.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: delboj у 7. 09. 2020. у 11.14
Има ли неко приступ дигиталној верзији читанке за 5. разред Расковник, требају ми два одломка:

Михајло Петровић Алас: У царству гусара
Дејан Алексић: Кога се тиче како живе приче

Прилично хитно.
Наслов: Одг.: Školska lektira
Поруку послао: delboj у 6. 02. 2023. у 19.22
Цитат
Једино Петар Коцијан није имао надимка, или га бар разред није знао.
Да га питају?
Сви су знали да неће рећи.
Погледали су га.
Седео је поред Роксанде Накић Розите.
Тако је Петар Коцијан, пре него што је и са ким у разреду нешто битније
проговорио, добио надимак Пабло.
Treba mi mala pomoć u vezi s ovim iz romana "Lajanje na zvezde" - na šta su aluzija imena Pablo i Rozita?