Ne razumijem kako ti ovo polazište može biti strano, s obzirom da očigledno ne živiš u zatvorenoj sredini. Okružen si tolikim jezicima u kojima se izvorno latinička imena pišu izvorno, ali ne zaključuješ da se radi o jednom sasvim normalnom, ekonomičnom postupku, jer izgovor stvarno nije toliko bitan kao što je dosljedno pisanje imena. Pravopis prosto mora biti ekonomičan: prihvatljivo je da čovjek ne govori standardnim jezikom i da stalno griješi u izgovoru (s izuzetkom ljudi kojima je pravilan izgovor dio posla), ali nije ni blizu toliko prihvatljivo da griješi u tekstu.
Čak je i u Pravopisu srpskoga jezika lijepo objašnjeno da se u srpskom izvorno latinička imena transkribuju zbog ćirilice, dakle opet se vraćamo na ekonomičnost: riječ je o dodatnom naporu koji je uslovljen razlikom u pismu, koji ima svoj razlog. Latinicom bi se moglo pisati izvorno, ali se uglavnom tako ne radi zbog preslovljavanja, i opet imamo razlog za dodatni napor. Znači, tu gdje ti vidiš neke prednosti u srpskom i haos u gomili drugih jezika, ja vidim samo dodatni napor koji ima svoj razlog, tj. dvije normalne pojave: izvorno pisanje imena iz latiničkih jezika u jezicima koji koriste latinicu, transkripcija takvih imena u jezicima koji koriste ćirilicu. Njemački nikako ne može biti neuredan standardni jezik zato što se John ne piše Dschon.
