Eh, Klajnovština…
Ne kažem da on nije u životu imao nekih tumačenja s kojima se baš ne mogu složiti, ali ovde smatram da je u pravu.
Zaista je u sličnim dilemama običaj taj koji presuđuje između predloga
u i
na, ali to je tako u situacijama gde postoje razlozi i za jednu i za drugu varijantu, i onda običaj izdvoji jednu od njih. Tako je i u svim primerima nabrojanim na ovoj temi; iako često nije baš jasno zašto u primeru A imamo predlog
u a u primeru B, iako deluje analogno primeru A, imamo predlog
na — svakako u oba ta primera postoje utemeljenja
i za jedan i za drugi predlog, i onda se iz nekog (teško isprativog) razloga uobičaji jedan od njih.
U slučaju pak Tajlanda, ne vidim opravdanje za predlog
na (a da nije uzrokovano nepoznavanjem geografije). Zato ne mislim da je u redu prosto reći „običajem se izdvojio taj predlog“, kada nije ni bio (tj. nije ni smeo biti) u opticaju za izdvajanje.
Zanimljivost: kako bismo, u slučaju da se skrasimo s predlogom
na, napisali sledeću rečenicu: „Pera Perić je rođen u Sijamu, današnjem Tajlandu“?
