0 корисника и 1 гост прегледају ову тему.
Osim (Vuk), prijedlog s gen. i prilog, = osem (također Boka) pored sëm (istok, ekavski) = osjem pored sjem (jekavski, Crna Gora) = osljem (bosanska muslimanska narodna pjesma) = osin pored šín (Žrnovo, Korčula) = An (Vodice, Istra) = osvem = osven = osvjen = osvjenj (Vuk, 16. v.) = osvim (a, -é) = osvîn (Lumbarda) = osvinj = osvan (Zakon vinodolski, Gleđević) »praeter«. Nalazi se u stcslav. svênb = svěné »bez«, lokativ nepotvrđenog postverbala od sveniti šį »abstinere«, koji posudiše Rumunji a să sfii, а kod nas se nalazi sa starijim refleksom га za u švanjiti (se), švanjīm »sramotiti« (v.). Ikavski i jekavski oblici nastadoše unakrštavanjem sa izim od jįti (v. jamiti). Varijacija m i n nastala je prema asimilacijama pred suglasnicima iza prijedloga. Gubitak υ nastao je u grupi od tri suglasnika svj > sj (upor. sjedodžba, śedok < svjedok). Već u stcslav. dolazi s prijedlogom o-, tako i u bug. Upor. zõsebi (ŽK) < я - 0 - sebi »za se«. Prema Miklošiču glagol je u vezi s praslavenskim refleksivnim korijenom *svb, tj. s ie. korijenom *sue, u prijevoju duljine e, s formantom n. Upor. u drugim ie. jezicima *seni-, *senu- »für sich, abgesondert «. V. se, svoj.
