nije stvar u tome da li je za suštinu bivanja pušačem relevantan ovaj ili onaj pol, nego je stvar u tome da jezik može da ima slaganje u rodu u ovakvom slučaju, da teži da ima slaganje u rodu i da onda kada se slaganje u rodu ne primenjuje zbog razloga koji su vanjezički (okolnost da žene vekovima nisu bile, recimo, vojnici je nešto što utiče na reči jednog jezika, ali nije jezička činjenica samo po sebi), da tada, u nekim slučajevima, postoje problemi koji jesu čisto jezički
"vojnik je bila…" itd.
to je problem.
dakle s obzirom da jezik može nešto, da teži da radi to nešto i da onda kada ne radi to nešto, ponekad nastaju problemi, neki stručnjaci smatraju da bi to nešto jezik trebalo uvek da radi. tu nema baš ništa smešno. jedino može biti smešno nekome ko nema pojma o čemu se radi.
kao što to nije smešno, tako meni nije smešno ni suprotno mišljenje, nekih drugih, opet stručnjaka, da to što jezik nešto može, što "hoće" i što bi, sudeći po nekim primerima (kao što je "vojnik je bila"), trebalo da radi, nije razlog da se uvede tvrdo pravilo da se to uvek radi, jer je to nemoguće, a nemoguće je utoliko što to zahteva stvaranje novih reči, koje se skoro nikom ne dopadaju i ta vrsta grubog zahvata u jeziku nije ni u čijem delokrugu.
onda neko može odgovoriti na tu primedbu da to nisu nove reči per se jer se tvore po ustaljenom obrascu, onda će neko odgovoriti to što je nešto "formalno" ustaljeno ne znači da je prihvatljivo i praktično upotrebljivo u svim pojedinačnim slučajevima itd itd. to je mesto za ozbiljan razgovor. koji se u suštini ne dešava, jer je em uglavnom prevaziđen em nema zainterovanih strana da ga vode sada kad se sve vodi na ideološki angažman.