T. S. ELIOT: PUSTA ZEMLJA
II - PARTIJA ŠAHA
Stolica gde je sedela, ko poliran presto,[1]
U mermeru je sjala, gde zrcalo
S rezbarijom rama, ogrozdanom lozom
Iz koje viri zlatan Kupidon
(Iza krila mu drugi krije oči)
Udvaja plamen svećnjaka sedmokrakih
I baca odsjaj na sto, gde ga sreće
Blistanje njenog nakita, iz punih
Satenskih kutija raskošno rasutog;
U bočicama od slonovače i obojenog stakla
Bez čepa, vrebali su njeni čudni sitetski parfemi,
Masti, tečnosti, prašci – da uzbude, zbune,
U miris utope svest; vazduhom pokrenuti,
Svežinom s prozora, oni su se peli,
Gojili izdužen plamen sveće,
Odnosili im dim u laquearia[2]
Remeteći šaru kasetiranog stropa.
Ogromno drvo naplavljeno, zasićeno bakrom,
Plamsalo je zeleno i žuto u ramu od šarenog kamena,
A u tom tužnom svetlu plivao isklesan delfin.
Nad antičkim kaminom bio je prikazan –
Ko da se neki prozor šumskoj otvara sceni –[3]
Preobražaj Filomele, koju varvarski kralj[4]
Silova tako grubo; pa ipak tamo slavuj
Ispunio je pustoš nepovredivim glasom
A ona još je plakala, i dalje je sledi svet,
“Dživ, dživ” za prljave uši.
I druge usahle patrljke vremena
Kazivali su zidovi; oblike što zure,
Nadvijaju se, nagnuti, ućutkuju, zatvaraju sobu.
Koraci su se vukli po stepeništu.
U svetlu vatrem pod četkom, njena kosa
Rasprostirala se u varnicama,
Žarila se u reči, pa bi se divlje smirila.
“Živci su mi loše večeras. Da, loše. Ostani tu.
Pričaj mi. Zašto uvek ćutiš. Pričaj.
O čemu misliš? Šta razmišljaš? Šta?
Nikada ne znam šta razmišljaš. Misli.”
Mislim da smo u pacovskom prolazu
Gde su mrtvaci izgubili kosti.
“Kakva je to buka?”
Vetar ispod vrata.[5]
“Kakva je to buka sada? Šta radi vetar?”
Ništa, opet ništa.
“Zar
Ne znaš ništa? Zar ne vidiš ništa? Zar ne pamtiš
Ništa?”
Pamtim
Ti biseri behu mu oči.
“Jesi li živ, ili nisi? Zar ničeg nema u tvojoj glavi?”
Ali
O O O O taj šekspirovski šlager
Tako elegantan
Tako inteligentan
“Šta sada da radim? Šta da raadim?”
Izjuriću napolje, ovakva kakva sam, šeteti ulicama
Raspuštene kose, evo ovako. Šta ćemo sutra?
Šta ćemo uopšte?”
Topla voda u deset.
A pada li kiša, zatvorena kola u četiri.
I igraćemo partiju šaha,[6]
Pritiskati oči bez kapaka i čekati kucanje na vratima.
Kada su Livijinog muža pustili iz vojske, rekla sam –
Sasvim neuvijeno, u lice sam joj rekla,
POŽURITE MOLIM VREME JE
Sad kad se Albert vraća, udesi se malo.
Pitaće šta si učinila s parama koje ti je oao
Da urediš zube. Jeste, videla sam.
Povadi sve Lil, i stavi fine nove,
Rekao je, kunem se, ne mogu da te gledam.
A ne mogu ni ja, i pomisli na jadnog Alberta,
Četirir godine u vojsci, pa hoće da se provede,
Pa ako ga ti ne zabaviš, druge će, rekla sam.
O, hoće li, rekla je. Otprilike, rekla sam.
Pa znaću kome da zahvalim, rekla je i pogledala u oči.
POŽURITE MOLIM VREME JE
Ako ti se to ne sviđa, a ti samo produži, rekla sam.
Druge će moći, kad ne možeš ti.
Al ako se Albert izgubi, ne reci da ti nisam rekla.
Treba da se stidiš, rekla sam, što izgledaš tako starinski.
(A tek joj je trideset i druga)
Šta mogu, rekla je snuždena lica.
To je od onih pilula, pila sam ih da pobacim, rekla je.
(Već ih ima petoro, a mali Džordž je skoro ubio.)
Apotekar reče biće dobro al ja više nisam što sam bila.
Zbilja si budala, rekla sam.
PA kad te Albert ne pušta na miru, šta ćeš, rekla sam,
Zašto se udaješ ako nećeš dece?
POŽURITE MOLIM VREME JE
I tako, te nedelje kad se vratio Albert imali su vruću šunku,
I pozvali me na večeru, da uživamo dok je vruća
POŽURITE MOLIM VREME JE
POŽURITE MOLIM VREME JE
Lkunoć Bil. ‘Kunoć Lu. ‘Kunoć Mej. Lakunoć.
Ta ta. ‘Kunoć, lakunoć.
Laku noć gospe, laku noć, ljupke gospe, laku noć, laku noć
[1] up. Antonije i Kleopatra
[2] Laquearia, v. Eneida
dependant lychni laquearibus sureis incensi, et noctem flammis funalia vincunt.
[3] Šumska scena, v. Milton, Izgubljeni raj
[4] v. Ovidije, Metamorfoze, Filomela
[5] up. Webster.: „Is the wind in that door still?“
[6] up. partija šaha u Middleton, Women beware Women
*****************************************************************************************************************************
Iako mnogi šah zaobilaze u širokom luku, i na maloj crno-bijeloj šahovnici vodile su se epske bitke, koje ljubitelji i igrači šaha strastveno pripovjedaju svima koji su voljni slušati, pedantno navodeći poteze, jedan za drugim, s terminologijom koja je nejasna svima izvan kruga vatrenih obožavatelja šaha.
Tijekom godina odigrane su bezbrojne partije koje su ušle u legendu, ali i neke koje su bile više od same igre, odnosno, kroz neke su se partije prelamali puno veći svjetski problemi od toga tko je kome pojeo skakača ili tko je loše zamijenio lovca za pješaka.
Jedna od takvih “povijesnih” partija odigrana je 1910. godine između Scacchija Roescha i Willija Schlagea u Hamburgu. Unatoč svojoj neupitnoj “legendarnosti” sa stajališta šahista, ta partija također ne bi prešla granice šahovskog svijeta da nije prešla i u drugi medij pa je zahvaljujući tome stekla donekle kultni status među ljudima koji nisu baš ludi za pomicanjem šahovskih figura po ploči.
Naime, točnu tu je partiju Stanley Kubrick iskoristio u filmu 2001: Odiseja u svemiru. Kubrick je bio strastveni šahist i za razliku od većine drugih partija šaha koje se pojavljuju u filmovima, ovdje su razmještaj figura na ploči i potezi vjerodostojni i, što je najvažnije, sa šahovskog stajališta – imaju smisla.
U filmu astronaut Frank Poole igra šah protiv superračunala pod imenom HAL 9000. Kako bi HAL trebao biti nepogrešiv, nikog ne čudi kada lako pobijedi Poolea. Doduše, u istoimenom romanu Arthura C. Clarkea, prema kojem je snimljen film, navodi se da je HAL programiran da pobijedi samo u 50% partija, kako bi astronauti uopće htjeli igrati šah i imali kakve-takve šanse za pobjedu ili bar remi.
Vrijedi i spomenuti da je Kubrick svoje prihode tijekom studija i jedno vrijeme nakon diplome “pojačavao” radeći kao freelance fotograf, ali i igrajući šah za siću u Washington Square Parku te raznim šahovskim klubovima po Manhattanu.
Iako nestanak šahovskih komentara iz domaćih medija korespondira s pojavom razdoblja guzica i sisa, to je tema za neku drugu priliku. Oni koji se sjećaju izvještaja sa šahovskih turnira i analiza pojedinih partija, sjetit će se također da su izgledali poput ovog: 1. e4 e5 2. Nf3 Nc6 3. Bb5 a6 4. Ba4 Nf6 5. Qe2 b5 6. Bb3 Be7 7. c3 O-O 8. O-O d5 9. exd5 Nxd5 10. Nxe5 Nf4 11. Qe4 Nxe5 12. Qxa8 Qd3 13. Bd1 Bh3 14. Qxa6 Bxg2 15. Re1 Qf3 16. Bxf3 Nxf3#
Za neupućene: redni brojevi označavaju potez, velika slova označavaju figuru, a mala slova s brojem poziciju na koju je pomaknuta. Za pješake se ne navodi figura, samo pozicija. # je znak za šah-mat. A ‘stručno’ se ovakve partije ispod 20 poteza nazivaju minijature.
I, sad kad je o ovoj konkretnoj partiji manje-više sve jasno, pogledajmo kako ju je re-kreirao talijanski umjetnik Riccardo Crocetta. Njegova analiza partije u glini u svakom je slučaju atraktivnija od pomicanja stiliziranih figura po panou, kako je to u neka druga vremena radio legendarni velemajstor Vlado Kovačević.
E, da: bijeli su Scacchi Roesch / dr. Frank Poole, a crni Willi Schlage / HAL 9000.
https://www.youtube.com/watch?v=JmwayCjPxbw
izvor: SVEJED