Dacko, a što misliš da PowerPoint nije vlastito ime? Na početku prikaza sistema u Jeziku danas 15, Prćić precizno definiše kategoriju vlastito ime iz engleskog jezika, u koju spadaju i marke tipa Rolls Royce ili Budweiser, a dat je i primjer Windows (nadam se da ovaj sažetak zadovoljava forumsko pravilo o linkovima, jer mi se ne da prekucavati tekst iz PDF-a koji je zaključan za pejstovanje, a stavio sam link da bi Dacku bio pri ruci).
Tvrtko Prćić jeste tu izložio šta sve on smatra vlastitim imenima i kako bi voleo da ih ubuduće svi transkribuju, samo što se nije sve od toga primilo čak ni među malobrojnima koji studiraju časopis Jezik danas (i ja spadam među njih, tako da link može da se obriše ukoliko se to kosi s nekim propisom:)). Članak je naslovljen Predlozi, a ne Propis, i otada je prošlo dovoljno vremena da se vidi koji predlozi jesu prihvaćeni, a koji baš i nisu, a ne verujem ni da će biti, ako ništa drugo a ono zato što se ne može ni očekivati da odjednom svi skinu i prouče svaki broj Jezika danas kao što mi radimo, tim pre što ono što piše u Jeziku danas nije obavezujuće – u Prćićevim tekstovima u brojevima 15, 16 i 17 naći ćeš i predloge za pisanje složenica i polusloženica koji se razlikuju od propisanih u P10. Zato se priznatim delom njegovog sistema pouzdano može smatrati ono što je u vezi s imenima ljudi i geografskim imenima objavljeno u P10, pa i izvor za to pravopisno poglavlje – Novi transkripcioni rečnik engleskih ličnih imena, dok članak ostaje samo to, ma koliko bio zanimljiv i dobro sročen – predlog za novi pravopis, prihvaćen tek u pojedinim segmentima, koji nije normativan. Ne isključujem mogućnost da jednog dana neko, možda baš i vi, nametne „Pauerpojnt“, ali mi je verovatnije da će profesor Prćić, ukoliko se i dalje time bavi, u nekom narednom izdanju rečnika odustati od predloga za koje vidi da se nisu primili i propisati da se i u pomenutim prezimenima piše OI a ne OJ. Nije taj njegov sistem ni savršen ni nepromenljiv, i ne moraju se na silu oblikovati reči prema njemu ako su već usvojene u nekom drugom obliku, pa ako vlastita imena u užem smislu baš i moramo pisati strogo po sistemu radi poštovanja norme, koristiću i dalje rupu u zakonu i tamo gde nije izričito propisan, zanemarivaću sistem u korist onog što je u srpskom mnogo običnije i stoga zastupljenije, tim pre što je u pitanju tek tehnikalija - pisali J ili I, izgovorićemo isto.
Izgleda da prelazim na mračnu stranu…
