Nije lapsus, nego ja nisam lepo objasnio. Palatalizacija ne deluje u 14. veku.
(Inače, izvinjavam se na zakasnelom odgovoru. Ja ne proveravam često taj mejl kojim sam ovde prijavljen. Samo povremeno dođem na forum jer ima nekih baš dobrih znalaca ovde.)
Reč
svagda/
svegda uopšte nije nastala od nekog oblika
sveg- na koji se dodavao sufiks
-da.
Sufiks *
-da ne postoji kao sufiks (da je postojao i imao poluglasnik, onda bi možda i palatalizovao, to sam hteo da kažem).
Ali ta reč je nastala od
sve i
god (
god u značenju „doba”, „vreme”):
sve vreme ~
u svako doba ~
svagda.
A taj poluglasnik koji se javlja u 14. veku nije pravi poluglasnik (meki poluglasnik se neutralisao u 10. i 11. veku kao glas). To je samo u pisanju вьсᴇгьдⲁ u 14. veku, ali tu je poluglasnik napisan po tradiciji, i to da označi redukovano
o (ponekad se vokal
o redukuje i napiše se namesto njega poluglasnik; toga ima u stsl., na primer кьɴᴇцъ namesto коɴьць, ali to je potpuno drugačija pojava i u njoj to slovo ь ne označava poluglasnik nego redukovano
o).
Plašim se da sam sad ukomplikovao još više.