Аутор тема: Lik đavola u knjževnosti  (Прочитано 15275 пута)

0 корисника и 1 гост прегледају ову тему.

Ван мреже Бруни

  • Девојчица!!!
  • Администратор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 9.857
  • Сајбер зевзек…
  • Говорим: шпански, енглески
  • Родно место: Београд
    • Српски ми је матерњи језик
    • Српски језички атеље
Одг.: Lik đavola u knjževnosti
« Одговор #15 : 21. 01. 2011. у 20.31 »
Djavo je i tu prikazan kao neko ko je bolji od ljudi, tako da mislim kako ovaj lik samo (uglavnom) sluzi da ukaze na nesasvrsenost ljudskog soja.

Potpuno se slažem.
Don’t ask me why I am a vegan, ask yourself why you’re not.

Ван мреже Марина

  • Члан
  • ***
  • Поруке: 126
  • Говорим: српски, енглески мало, а шведски ни мало!
    • Српски ми је матерњи језик
Одг.: Lik đavola u knjževnosti
« Одговор #16 : 24. 01. 2011. у 16.20 »
Citiraću ovde Mihajla Pantića, baš sam našla jedan njegov tekst na ovu temu (,,Pripitomljavanje đavola", pisan povodom Hazarskog rečnika):

,,Postmodernistički tekst drhti, i mene, dakle, zanima prisustvo đavola u savremenoj književnosti. Koju je obrazinu repati sada preuzeo, ne umem da odgovorim, ali navodim tragove njegovog prisustva. U romantizmu pisac je smenio boga i otuda je logično da Bodler, poslednji romantičar, dakle ne više bog nego pali anđeo, začinjući modernu umetnost, govori kako ta ,,moderna umetnost ima u jezgru demonističku tendenciju". Tako je bilo na početku, a danas, vek i po kasnije, kada slutimo da je modernizam iscrpljen, možemo reći da projekat pripitomljavanja đavola u umetnosti nije uspeo. Iza tog projekta ostao je ceo niz ,,veličanstvenih poraza" umetnosti, a umetnost nije ništa drugo do svedočenje o gubitništvu u borbi sa silama nemerljivim. Te poraze su, svojim najznačajnijim delima potpisali poslednji modernisti Džojs, Kafka, Prust i Beket. Đavo je u književnosti ostao neuhvatljiv i delatan, kakav je, uostalom, u njoj oduvek i bio, uvek na pripravi da hvalu i slavu Bogu (oličenju etičkih ideala istine, dobra i lepote), zamuti pristojnom količinom jeresi, sumnje, zla, sprdnje i smeha, osvetljavajući tamnom svetlošću pripadajući mu deo ljudske prirode. Znatan deo modernističke književnosti postao je đavolji posed i ne treba sumnjati da je u postmodernizmu, menjajući odličje, on proširio svoju delatnost. Ako Bogu pripada večnost, istorija je Đavolovo maslo. A istorija se, i ona stvarna, i ona fiktivna, nalazi u knjigama. Ko želi da je kontroliše, mora da pripitomi đavola. Stoga valja pojačati nadzor nad pisanjem. To su znali svi posednici jedine i svete istine i njima potčinjeni nadzornici, svejedno da li ih zovemo palatinska policija, inkvizicija, cenzura ili partijska komisija. Postmodernističa književnost pripoveda i o tome."

Ван мреже Соња

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 1.544
    • Српски ми је матерњи језик
Одг.: Lik đavola u knjževnosti
« Одговор #17 : 27. 02. 2011. у 13.52 »
Nije baš o liku u književnosti, ali verovatno je zanimljivo:
Dr. Philip Zimbardo (Professor Emeritus, Stanford University): The Lucifer Effect: Understanding How Good People Turn Evil
http://www.lucifereffect.com/; http://www.lucifereffect.com/movie.htm.
« Последња измена: 27. 02. 2011. у 13.54 Соња »
„Морате имати неко, макар тајно место, где ћете правити глупости.
Глупост је потребна здрављу.
Слобода да се праве глупости је здрава привилегија за коју се сами морате изборити.“

Тагови: