Prćić u načelu ne pomijera izvorni akcenat, ali ako u engleskom postoji izgovorni dublet, onda je bolje uzeti akcenat koji se prirodnije uklapa u standardni srpski. Kao razlog spominje nepredvidljivo mjesto akcenta u engleskom a dijelom i u srpskom; valjda želi očuvati prepoznatljivost imena u transkripciji?