Аутор тема: 8.500 novih reči svake godine…  (Прочитано 18782 пута)

0 корисника и 1 гост прегледају ову тему.

Ван мреже Зоран Ђорђевић

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 2.426
  • Говорим: енглески, француски, немачки, БХС, натуцам руски.
  • Родно место: Београд. Живим у централној Србији
    • Српски ми је матерњи језик
Одг.: 8.500 novih reči svake godine…
« Одговор #15 : 24. 01. 2011. у 21.43 »
Ви мене схватате, али ме не разумете. Ја говорим о томе да просечан човек, не мора бити Србин, у свакодневној комуникацији не користи више од 500 речи.

Да пробам мало да искомпликујем објашњење уз помоћ математике. Сетите се скупова. У скупу од 500 речи које данашњи клинци користе има можда стотинак из скупа  речи које користе њихови родитељи. То би био пресек скупова, односно скуп речи које и једни и други употребљавају. Знају клинци и већину осталих речи из оног другог скупа, али их не користе. За разлику од старијих, који значење доброг дела речи из првог скупа само нејасно наслућују.

Џо, можеш ли да ми помогнеш? Сигуран сам да постоје радови на ту тему, али не знам како да дођем до њих.

Ван мреже Đorđe

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 874
Одг.: 8.500 novih reči svake godine…
« Одговор #16 : 24. 01. 2011. у 22.52 »
Sjećam se odlično trenutka kada sam se ja prvi put sreo s rečju dokolica. I bilo je to na vrlo sličan način kao u toj priči. Imao sam desetak godina — ne znam tačno koliko, ali je to bilo u vreme kada sam i ja tek počinjao da učim engleski. [osmeh]

Onda su mi moji bili kupili jedan Diznijev ilustrovani rečnik engleskog. Bio je podeljen u nekoliko tematskih poglavlja, u svakome poglavlju bile su ilustracije pojmova povezanih sa tom temom i njihovi nazivi na engleskom i srpskohrvatskom. I jedno poglavlje zvalo se Leisure, i prevod je tumačio: Dokolica. Ja pojma nisam imao šta to znači, niti sam ikako mogao da shvatim ni uz pomoć ilustracija i pojmova (piknik, pecanje, televizija i sl.). [osmeh] Stvarno, otkud dete zna šta je dokolica? Koliko je to česta i živa reč? Kad je pa to upotrebimo u govoru? Znao sam, naravno, šta znači biti dokon, i taj izraz je i te kako živ bio u jeziku moje sredine, ali za dokolicu nikada nisam bio čuo dotad.

I onda sam pitao roditelje šta to znači. Pazite sad — ni mama nije znala! [osmeh] Tata je, valjda, znao, ali kako je on to meni objasnio, i nisam baš nešto skontao šta je hteo reći. Tek kasnije naučio sam šta, zapravo, tačno znači dokolica. I znate li gde sam se jedino i sretao s tom rečju? Upravo u rečnicima i udžbenicima engleskog, gde uz leisure ili idleness stoji taj nemušti prevod, dokolica.

Čemu nas uči ova priča? Uči nas tome da svakako nije problem u deci niti u jeziku, nego je problem očigledno u tim ljudima, koji pišu rečnike i udžbenike, i članke u dnevnoj štampi, i koji leisure prevode kao — dokolica. Pobogu, zar se ne može upotrebiti neki savremeniji, češći, poznatiji izraz? Zašto uvek kopamo po nekim arhaičnim, knjiškim, oh-tako-učenim rečima i prevedenicama, pa se onda zgranjavamo kada nas deca ne razumeju? Pa naravno da ne razumeju. I nije problem u njima — oni i te kako imaju veliki fond reči, nisu glupi, nisu zaostali i nisu mutavi. Problem je u onima kojima taj fond reči baš i ne odgovara zato što se, zaboga, umesto tako lepe, učene i nadasve „stare dobre srpske“ reči dokolica, u njemu nalazi jedno tako svakodnevno, revolucionarno, pa još i englesko — kuliranje.

O ovome sam pisao isto i na ODF-u. Ne verujem niti slova u te alarmantne novinske članke o tome kako nam se deca danas, kao bajagi, sporazumevaju s dvestotinjak reči, kako ne umeju da se izraze, kako ne znaju da govore i sl. Nije tačno. Desetogodišnjaci danas komuniciraju s barem dvostruko većim fondom reči i izraza nego što sam, recimo, ja imao s deset godina. Ja sam, pobogu, odrástao u jednoj pasivnoj i zatvorenoj sredini, s jednim televizijskim kanalom, kesicom klikera kao glavnom igračkom, i u krugu od dvjesto metara oko kuće. A oni danas imaju ceo svet pred sobom — sa internetom s kojim su od malih nogu, s takvom količinom informacija koja im je dostupna, sa engleskim kao maltene drugim maternjim jezikom — oni su, naravno, strašno pametniji i elokventniji nego što smo mi u njihovim godinama bili! Problem je samo u tome što ti profesori i „stručnjaci“ ne žele da prihvate i prepoznaju tu njihovu vrstu elokventnosti, jer to je „žargon“, „jezik ulice“, „kvarenje jezika“ i ne računa se u njihove „fondove“ reči i u „prave“ komunikativne sposobnosti. Jer ako ne znaš šta su dokolica, predodžba, i slične „stare dobre“ reči, ti ne umeš da komuniciraš. Ti „kvariš“ jezik. Ti govoriš anglosrpski. A zapravo smo mi ti koji gubimo tok s jezikom, jer ne znamo te njihove nove izraze i reči, a ne oni što se, sasvim normalno, ne sporazumevaju rečnikom svoje babe i prababe.

Taj naopak elitistički i hist(e)ricistički odnos prema jeziku — ako ne govoriš kao Milovan Vidaković, ti si nepismen — to zaista ne mogu da shvatim. Ti profesori treba da liječe svoje komplekse na nekom drugom mestu, a ne da još i sputavaju decu kojoj predaju. [osmeh] „Pravi jezik“ je ono što ja kažem, i ako ne govoriš kako ti propišem, dobićeš jedinicu. Ako slučajno vidim neki anglicizam u pismenom radu, pozdravi se sa prelaznom ocenom. Ako ne govoriš „pravilan“, lepi i učeni slavenosrpski, ti si „kvariša“ jezika i nemaš komunikativnih sposobnosti; kako te nije samo sram, sporazumevaš se sa svega dvjesto-tristo od toliko naših starih i lepih reči? Moraš graditi „fond“ reči tako što ćeš se zatvoriti i onemogućiti svaku komunikaciju sa spoljnim svetom, a ù šake uzeti Vidakovića i Steriju, ili tamo u lijepoj našoj Šenou na primer, pa da vidiš kako se to nekada stvarno lepo „filosofski“ i „stihoklepački“ govorilo. Pa će ti biti jasno zašto se kaže „Sedeći Bik“ i „zrakoplov“, a zašto je to što ti, dečko, govoriš — „kvarenje“ jezika i bezvredno smeće.

Ne znam, tu je po meni nešto opasno poremećeno, i neko tu nije čist. :-/
„Either you repeat the same conventional doctrines everybody is saying, or else you say something true, and it will sound like it's from Neptune.“ (Noam Chomsky)

Ван мреже Đorđe

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 874
Одг.: 8.500 novih reči svake godine…
« Одговор #17 : 24. 01. 2011. у 22.57 »
Да пробам мало да искомпликујем објашњење уз помоћ математике. Сетите се скупова. У скупу од 500 речи које данашњи клинци користе има можда стотинак из скупа  речи које користе њихови родитељи. То би био пресек скупова, односно скуп речи које и једни и други употребљавају. Знају клинци и већину осталих речи из оног другог скупа, али их не користе. За разлику од старијих, који значење доброг дела речи из првог скупа само нејасно наслућују.

Pa tako je. [osmeh] Samo što tome roditelji daju vrednosne sudove — taj prvi skup reči nije dovoljno dobar, zato što je razlika prema njihovom skupu reči. [osmeh] A ovi novinari što objavljuju ovakve senzacionalne članke o „kvarenju jezika“ u te „fondove“ reči kojima se sporazumevaju deca ubrajaju samo te preseke.

Ali nisam siguran za tačan broj — svakako se svi u svakodnevnoj komunikaciji aktivno koristimo samo jednim omanjim brojem reči; samo ne znam je li to baš 500, ili je možda i više (recimo, 1000 ili 1500), ali je sigurno mnogo manje nego što bilo koji rečnik beleži.
„Either you repeat the same conventional doctrines everybody is saying, or else you say something true, and it will sound like it's from Neptune.“ (Noam Chomsky)

Ван мреже Бруни

  • Девојчица!!!
  • Администратор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 9.857
  • Сајбер зевзек…
  • Говорим: шпански, енглески
  • Родно место: Београд
    • Српски ми је матерњи језик
    • Српски језички атеље
Одг.: 8.500 novih reči svake godine…
« Одговор #18 : 24. 01. 2011. у 23.05 »
Ajd, ajd, Đole, nemoj baš toliko da streljaš… Ja mislim da je istina negde između. Jest, imaš pravo, reč "dokolica" ne koristi se više u običnom, govornom jeziku. Danas niko ne kaže: Danas sam ceo dan proveo u dokolici, nego kaže, Danas sam ceo dan lenčario, tuljanisao se, kuliro, i sl. Ali, dokolica se ipak koristi u pisanom jeziku, i do poprilično. Da, slažem se s tobom da bi lingvisti, profesori i ostali koji su neki aVtoriteti (eto, turila sam veliko slovo, čisto da se zna da se šalim ;)) trebalo da budu dosta fleksibiliniji sa puštanjem novih, žargonskih reči u rečnik ovog našeg jezika, bez obzira što su reči strane, i bez obzira što te iste reči potiskuju one neke starije, navodno srpske reči (od kojih su mnoge takođe nekad bile tuđice, pa se odomaćile), ali ne slažem se da sad treba otvoriti vrata rečnika i pustiti da ulazi ama baš sve, bez kriterijuma. Malo ga isto preteruješ kad kažeš da su jedini uzor "ispravnog rečnika" Sterija i Vidaković. Pobogu, pa Vidaković je pisao slavenoserbskim jezikom! Hoću reći, razumem ja šta ti želiš reći, i uglavnom se slažem, ali u naporu da pokažeš kako je odbacivanje svega novog bez veze, malkice ipak preteruješ…  :P
Don’t ask me why I am a vegan, ask yourself why you’re not.

Ван мреже Miloš Stanić

  • Администратор
  • Старији члан
  • *****
  • Поруке: 164
  • Говорим: енглески, македонски
  • Родно место: Крагујевац
    • Српски ми је матерњи језик
Одг.: 8.500 novih reči svake godine…
« Одговор #19 : 24. 01. 2011. у 23.21 »
bruni: "tuljanisao se"? Od "tuljan", kao "foka" na hrvatskom? Sjajno, prvi put čujem.

Ван мреже Бруни

  • Девојчица!!!
  • Администратор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 9.857
  • Сајбер зевзек…
  • Говорим: шпански, енглески
  • Родно место: Београд
    • Српски ми је матерњи језик
    • Српски језички атеље
Одг.: 8.500 novih reči svake godine…
« Одговор #20 : 24. 01. 2011. у 23.23 »
bruni: "tuljanisao se"? Od "tuljan", kao "foka" na hrvatskom? Sjajno, prvi put čujem.
Ne, nije to hrvatski (mislim, jeste od tuljan, ali nije reč koja inače postoji u hrvatskom). To smo smislili moj brat i ja, kad smo bili mali.  [namig] Da, i meni se mnogo dopada… :) Mislim da savršeno opisuje radnju koja se učeno naziva dokolica ili lenčarenje… :)
« Последња измена: 24. 01. 2011. у 23.24 Бруни »
Don’t ask me why I am a vegan, ask yourself why you’re not.

Ван мреже Đorđe

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 874
Одг.: 8.500 novih reči svake godine…
« Одговор #21 : 24. 01. 2011. у 23.26 »
Da, slažem se s tobom da bi lingvisti, profesori i ostali koji su neki aVtoriteti (eto, turila sam veliko slovo, čisto da se zna da se šalim ;)) trebalo da budu dosta fleksibiliniji sa puštanjem novih, žargonskih reči u rečnik ovog našeg jezika, bez obzira što su reči strane, i bez obzira što te iste reči potiskuju one neke starije, navodno srpske reči (od kojih su mnoge takođe nekad bile tuđice, pa se odomaćile), ali ne slažem se da sad treba otvoriti vrata rečnika i pustiti da ulazi ama baš sve, bez kriterijuma.

Naravno da ne treba u nekom višem registru. Ali kad ljudi počnu da se žale na običan, svakodnevni, razgovorni jezik omladine, to nema nikakvog osnova. Sediš ti tako u tramvaju, recimo, i slušaš neke klince pored sebe, pa kažeš: „Vidi ovu mladež, pojma nemaju da govore, kako samo kvare naš jezik, a tek fond reči kako im je siromašan…“

Ama, klinci u tramvaju se sporazumevaju između sebe sasvim normalno i neometano, a što ih neko stariji ne razume, to je njegov problem a ne njihov. [osmeh] I naravno da neće isti ti klinci govoriti i u nekoj zvaničnijoj situaciji tako kao što govore u tramvaju. Nije sve crno-belo. To što on u tramvaju „kulira“ i što mu je jučerašnja „svirka“ bila „ekstra“, ne znači da neće u nekom pismenom zadatku, recimo, ipak napisati kako se „razonodio“ ili kako je „koncert“ bio „odličan“. Ako i hoće, opet je onda kriv samo nastavnik i niko drugi, što ga nije naučio da razlikuje registre. :P

Malo ga isto preteruješ kad kažeš da su jedini uzor "ispravnog rečnika" Sterija i Vidaković. Pobogu, pa Vidaković je pisao slavenoserbskim jezikom! Hoću reći, razumem ja šta ti želiš reći, i uglavnom se slažem, ali u naporu da pokažeš kako je odbacivanje svega novog bez veze, malkice ipak preteruješ…

Pa, samo onoliko koliko preteruju i oni koji u tim starim piscima i knjigama vide „bogatstvo“ i „istinsku lepotu našega jezika“, a u savremenom jeziku vide samo „kvarenje“ i „siromaštvo“. [osmeh] Jedino što oni vuku u jednu, pa ja onda u drugu krajnost.

U nebrojeno kritika, udžbenika ili antologija pronaći ćeš takve tvrdnje — ovaj pisac je pokazao „istinsko bogatstvo“ ili „istinsku lepotu našeg jezika“ itd. Naročito ako je neki manje poznat ili skrajnutiji pisac, pa onda dokazuju zašto ga valja ipak čitati i reafirmisati. I naročito ako je pisao slavenosrpskim i bio protivnik Vukove reforme. [osmeh] Što je jezik nekog pisca, — kakvo god mu književno delo bilo, — drugačiji od savremenog i narodnog, to je „bogatiji“ i „istinskije lep“. Trenutno je to u ovim našim nacionalnim filologijama in. :P
„Either you repeat the same conventional doctrines everybody is saying, or else you say something true, and it will sound like it's from Neptune.“ (Noam Chomsky)

Ван мреже Шоми

  • Саркастични згубидан
  • Велики модератор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 3.685
  • People, what a bunch of bastards!
  • Говорим: енглески, немачки
    • Српски ми је матерњи језик
Одг.: 8.500 novih reči svake godine…
« Одговор #22 : 24. 01. 2011. у 23.26 »
Ђоле, говорили смо негде, вероватно на ОДФ-у, како деци треба усадити „укус за вешалице“ — да читају добру литературу, а не неке тамо бивше дахтачице у слушалицу и њима равне списатељице и писце, што домаће, што стране (то смо поменули на некој теми где смо разглабали о лектири и потреби за њеним осавремењивањем, па су једни били за то да деца читају све по свом избору, а други су приметили да би се тада јавило превише оних који би обрађивали „достигнућа“ којекаквих Коеља, Капора [нек му је лака земља], Вадусиновићки, Басала итд., што сам ја преточио у метафору, парафразирам, да им се треба „усадити укус за вешалице, а понекад могу да прогутају и нешто друго“). Елем, ако ћемо да им наметнемо да читају Толстоја, онда ваљда може једна сасвим обична реч као доколица, која се — слажем се с Бруни — у писаном језику заиста често среће, наћи као превод за неку тамо енглеску (или више њих). Ти доколицу поредиш са, не знам, евентуалним васкрсавањем речи домострој уместо економија. Претерао си мало са критикама.
Wook Karadzhitj, savremenik Jerneja Kompjutera.

Ван мреже Бруни

  • Девојчица!!!
  • Администратор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 9.857
  • Сајбер зевзек…
  • Говорим: шпански, енглески
  • Родно место: Београд
    • Српски ми је матерњи језик
    • Српски језички атеље
Одг.: 8.500 novih reči svake godine…
« Одговор #23 : 24. 01. 2011. у 23.38 »
Pazi, naravno da ima dece koja umeju da razlikuju registre, ali brate, ima i onih koji teraju samo jedno i ne znaju ni za šta više. Razlika između jednih i drugih jeste u tome što su ovi prvi ponešto i pročitali, dok ovi drugi nisu. Ne volim generalizacije, pa samim ne bih da svu decu trpam u isti koš, ali da ima i od jedne i od druge fele, ima. Drugo, to što matori ne razumeju mlađe, to nije ništa novo —  to je oduvek bilo i biće dok je sveta i veka. Ni moja baba nije razumela mnogo moju majku kad je ova imala nekih 15—16 godina, ni moja majka mene nije razumela, a da imam dete i da živim u Srbiji, verovatno ni ja ne bih svoje dete mnogo kapirala kad razgovara sa svojim vršnjacima. A poređenje s Vidakovićem je stvarno bjeeeeeee   [pljas2]… Baš ga pretera. Pa od Vidakovića do danas pojavio se još pokoji pisac ili spisateljica koji se mogu svrstati u klasike i kojima se može pripisati bogatstvo jezika. Što se tiče udžbenika i sl. pa sad… Vidaković je verovatno za svoje vreme, pokazao određene kvalitete, zato i uživa određeni ugled koji uživa, kao i mnogi drugi. Da, ima tu malo i onog rodoljuBstva koje nam je oboma malo  [bljak], ali opet kažem, ne treba baš sve toliko generalizovati… Ipak, teško mi je poverovati da zvanični organi (čitaj, nastavnici i Ministarstvo prosvete) barem javno, veličaju svakog protivnika Vukove reforme… Malo je nelogično, zar ne?

Šomi, šta fali Koelju i Kaporu? Dobro, nisu Tolstoj, ali brate, meni se Tolstoj nikad nije ni dopadao. Zapravo, jedino dobro koje sam od njega imala, jeste što bih zaspala ko klada nakon tri pročitane rečenice…  :P
« Последња измена: 24. 01. 2011. у 23.40 Бруни »
Don’t ask me why I am a vegan, ask yourself why you’re not.

Ван мреже Đorđe

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 874
Одг.: 8.500 novih reči svake godine…
« Одговор #24 : 24. 01. 2011. у 23.40 »
Sí, Šomi, naravno da treba znati i šta znači dokolica. Ali realno će to biti pasivno znanje te (i mnogih drugih) reči, koje svakako jeste potrebno, ali nije smak sveta kada se takve reči ne upotrebljavaju i aktivno, već neke druge; i kada ih moraš u jednom trenutku pasivno naučiti da bi ih znao. I to treba učiti na časovima jezika i književnosti, „širiti“ svoj vokabular i makar pasivno usvajati i neke druge reči osim onih koje se svakodnevno koriste.

Ali ona profesorka iz Zoranova članka se ponela tako kao da je smak sveta što dete nije znalo šta znači dokolica, i što ono aktivno upotrebljava neke druge reči i izraze, te što mu se reč dokolica u tom trenutku morala objasniti kako bi je naučio. Kô da pa ona spava s rečnikom SANU pod jastukom, pa sve žive reči i izraze zna. I kad već vidi da učenici ne znaju šta znači dokolica, zašto uopšte idleness prevodi tako? Koga đavola izigrava? Neka stavi lenčarenje, razbibrigu, razonodu ili šta god što će učenici znati, a ne da izigrava Jovana Hadžića. [roll]
„Either you repeat the same conventional doctrines everybody is saying, or else you say something true, and it will sound like it's from Neptune.“ (Noam Chomsky)

Ван мреже Шоми

  • Саркастични згубидан
  • Велики модератор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 3.685
  • People, what a bunch of bastards!
  • Говорим: енглески, немачки
    • Српски ми је матерњи језик
Одг.: 8.500 novih reči svake godine…
« Одговор #25 : 24. 01. 2011. у 23.55 »
Šomi, šta fali Koelju i Kaporu? Dobro, nisu Tolstoj, ali brate, meni se Tolstoj nikad nije ni dopadao. Zapravo, jedino dobro koje sam od njega imala, jeste što bih zaspala ko klada nakon tri pročitane rečenice…  :P

Нису ли боза? Ја оног Коеља никако нисам могао да читам (нпр. Ерика је одлучила да умре — на 80 страна тупи бре нешто о душевној болници, све чекам да се нешто деси, нека радња, занимљив догађај, преокрет — оно ништа, и онда бацим напола прочитану књигу у камин, било ми ’ладно). Чини ми се да бих сморио бабу од 120 година, која ни с ким није причала сто година, кад бих јој причао нешто о Коељовим делима. Исто и Капор — сувише је то некако разводњено, питко, нема скоро ничег испод површине (читах неколико његових књига, неке о рату у Босни се сећам, не запамтих јој имена, и то је било „ајде кад сам почео да и завршим, није много обимна“ — његове књиге не наводе на размишљање, на анализу, све то прочиташ а као да ниси ни прочитао, избледи врло брзо). Десница, Меша и неки други домаћи писци су најмање три класе изнад (волим психолошке романе) — њихова дела те једноставно терају да се преиспиташ, да се замислиш, не доимају се као губљење времена.

Да не залазимо више ван теме.
Wook Karadzhitj, savremenik Jerneja Kompjutera.

Ван мреже Бруни

  • Девојчица!!!
  • Администратор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 9.857
  • Сајбер зевзек…
  • Говорим: шпански, енглески
  • Родно место: Београд
    • Српски ми је матерњи језик
    • Српски језички атеље
Одг.: 8.500 novih reči svake godine…
« Одговор #26 : 24. 01. 2011. у 23.58 »
Da budem iskrena, i ja bih se začudila. Tapravo, začudila bih se u zavisnosti od godina koje ima dete. Mislim da od nekih 14-15 godina, dete bi trebalo da poseduje i taj pasivni rečnik — reči koje inače ne koristi, ali koje zna šta znače. Taj fond reči imamo svi, i taj fond se stiče čitanjem, i to ne samo lepe knjćževnosti, nego i drugih tekstova. Ja sam se dugo, ali baš dugo bavila podučavanje engleskog, i meni se isto dešavalo; bilo je dece koja su savršeno znala mnoge od tih da ih takonazovemo, pasivnih reči od kojih neke nisam ni očekivala da razumeju a bilo je i dosta onih koji nisu znali neke vrlo obične reči. Deca koja su znala, bila su deca koja su obično mogla da se vide s knijgom u ruci, dok ova druga nisu bila baš prijatelji knjige… Dakle, sve zavisi. Svakako, nikad ni u jednom momenu nisam pokazala svoje zaprepaštenje kad bih otkrila neznanje, nego bih jednostavno objasnila reč njihovim jezikom. Mislim da je zgražavanjw pred detetom moće imati samo negativne posledice — postidi dete, i stvori otpor, a to je upravo suprotno onom što je cilj jednog vaspitača koji treba pre svega da naše način da zainteresuje svoje učenike za materiju koju predaje, a ponekad i dalje od toga.
Don’t ask me why I am a vegan, ask yourself why you’re not.

Ван мреже Шоми

  • Саркастични згубидан
  • Велики модератор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 3.685
  • People, what a bunch of bastards!
  • Говорим: енглески, немачки
    • Српски ми је матерњи језик
Одг.: 8.500 novih reči svake godine…
« Одговор #27 : 25. 01. 2011. у 00.03 »
Лепо речено.
Wook Karadzhitj, savremenik Jerneja Kompjutera.

Ван мреже Бруни

  • Девојчица!!!
  • Администратор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 9.857
  • Сајбер зевзек…
  • Говорим: шпански, енглески
  • Родно место: Београд
    • Српски ми је матерњи језик
    • Српски језички атеље
Одг.: 8.500 novih reči svake godine…
« Одговор #28 : 25. 01. 2011. у 00.12 »
Šomi, šta fali Koelju i Kaporu? Dobro, nisu Tolstoj, ali brate, meni se Tolstoj nikad nije ni dopadao. Zapravo, jedino dobro koje sam od njega imala, jeste što bih zaspala ko klada nakon tri pročitane rečenice…  :P

Нису ли боза? Ја оног Коеља никако нисам могао да читам (нпр. Ерика је одлучила да умре — на 80 страна тупи бре нешто о душевној болници, све чекам да се нешто деси, нека радња, занимљив догађај, преокрет — оно ништа, и онда бацим напола прочитану књигу у камин, било ми ’ладно). Чини ми се да бих сморио бабу од 120 година, која ни с ким није причала сто година, кад бих јој причао нешто о Коељовим делима. Исто и Капор — сувише је то некако разводњено, питко, нема скоро ничег испод површине (читах неколико његових књига, неке о рату у Босни се сећам, не запамтих јој имена, и то је било „ајде кад сам почео да и завршим, није много обимна“ — његове књиге не наводе на размишљање, на анализу, све то прочиташ а као да ниси ни прочитао, избледи врло брзо). Десница, Меша и неки други домаћи писци су најмање три класе изнад (волим психолошке романе) — њихова дела те једноставно терају да се преиспиташ, да се замислиш, не доимају се као губљење времена.

Да не залазимо више ван теме.

Ma ok. Slažem se. Ali, ponekad je potrebno i malo lagane literarure. Znaš, kao i sa filmovima. Ja najbolje volim filmove koji me klepnu po glavi, koji me zabezeknu i uzburkaju mi osćanja, filmovikoji me nateraju da plaćem i da kukam iz sveg glasa (o, da, bilo je i takvih), ali ponekad nisi jednostavno raspoložen za takve stvari, i jedino pto tražiš je isključivo zabava. Tako da jednako volim npr. Bilo jednom u Americi, Gvozdeni krst, Ratom protiv istine i mnoge druge (ima i domaćih koji su mi digli kosu na glavi), ali volim brate i Švarcija, i Veslija Snajpsa i Džekija Čena. Jedan od omiljenijih filmova mi je Nešto se dešava s Meri koji sam gledala pet puta i tri dana, i svaki put bih plakala od smeha… Od knjiga, npr. od jednog te istog pisca, veoma različite knjige; Nobelovac, M. V. Ljosa - Fiesta de chivo (Jarčeva fijesta, zavaca, ne znam kako je to kod nas prevedeno), bukvalno mi je u momentima okretala creva od realistilnosti opisa mučenja ljudi za vreme diktature u Dominikanskoj republici, Razgovor u Katedrali, takođe, Rat za smak sveta, tera te na duboko razmišljanje o fanatizmu, ali imaš i avanruristički, laki roman, Avanture jedne nevaljale devojčice, ili Tetka Hulija i pisakaralo, vrlo zabavne i relaksirajuče knjige i mnoge druge…

(Uf, pada mi glava kolko mi se spava, ni tastaruru više ne vidim. Nastaviču sutra, sad idem da  [pavam].) Laku noć…
Don’t ask me why I am a vegan, ask yourself why you’re not.

Ван мреже Luče

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 794
Одг.: 8.500 novih reči svake godine…
« Одговор #29 : 25. 01. 2011. у 00.23 »
LN teta  [brun]. Lepo [pavam]

Тагови: