Pravopis u tom poglavlju daje prednost prilagođenim transkripcijama, a sasvim je subjektivno miješati jedan i drugi način adaptacije, ovako kao što predlaže vukvuk. Ostaje nejasno zašto Rečnik uz Pravopis ignoriše „fonetskije“ transkripcije, umjesto da ih stavi u zagradu kao sporedne — da li zato što ih zapravo ne priznaje? Ovo je P 10 mogao razjasniti, ali nisam vidio da je išta mijenjano. Zato bih se držao prilagođenih (šta je sigurno, sigurno je).