Evo, biću apost… ovaj, interpretator.
Džo hoće da kaže da imenice koje se, po pravopisnoj konvenciji, pišu velikim slovim ne moraju nužno pripadati gramatičkoj kategoriji "vlastite imenice". Etnici su jedan očigledan primer takvog neslaganja: iako je "Beograđanin" samo naziv za jednog od milion i po stanovnika glavnog grada, po pravopisu se ipak piše velikim slovom.
Semantička kategorija "vlastita imenica" teoretski označava naziv nekog jedinstvenog entiteta, nasuprot kategorije "opšta imenica", koja označava celi klasu entiteta. Međutim, dok je imenica
Bruni očito vlastita, a
žena očito zajednička, ta distinkcija nije uvek jasna, zavisno od toga šta smatramo "jedinstvenim" ili "entitetom". Na primer, imenica
juni, s jedne strane, označava tačno omeđen period od 30 dana u godini, te se s te strane može smatrati vlastitom; s druge, taj period se svake godine ponavlja, te nije jedinstven u užem smislu. Opet, nikad joj ne gradimo množinu, te ne govorimo da
Lipe cvatu u *junima. Pravopis je odabrao da se
juni piše malim slovom, ali to ne znači nužno da je to opšta imenica. Pretpostavljam da ima i drugih sličnih primera.