Ta dirka na tastaturi potiče od pisaćih mašina s kojima se moralo štedeti na dirkama, tako da je predstavljala i crticu i minus. Za crtu se, kako gde, ili kucao isti taj znak, ili ponavljao dva ili tri puta.
Računarske tastature (i teleks mašine itd.) su dirku samo nasledile, i većina ranih sistema za kodiranje teksta, uključujući ASCII, nije pravila problem oko toga da li je znak koji se njom kuca minus ili crtica.
Danas kad imamo mogućnosti da ih razdvajamo, Unikod konzorcijum i ISO su presekli da je taj karakter koji su preuzeli od ASCII-ja (i kasnijih sistema) previše opterećen raznovrsnom postojećom upotrebom da bi se mogao rezervisati za samo jedno značenje, i da za nedvosmislene pojedinačne funkcije treba uvesti nove karaktere.
U+002D HYPHEN-MINUS (nasleđeni dvosmisleni karakter)
U+00AD SOFT HYPHEN ("= discretionary hyphen")
U+2010 HYPHEN
U+2011 NON_BREAKING HYPHEN
U+2012 FIGURE DASH
U+2013 EN DASH
U+2014 EM DASH ("may be used to offset parenthetical text")
U+2015 HORIZONTAL BAR ("= quotation dash")
U+2212 MINUS SIGN
Tastatura se može podesiti tako da na bilo koji pritisak daje bilo koji znak, ali pošto podrazumevani tastaturni rasporedi uvek stavljaju HYPHEN-MINUS na tu dirku, programi kao Word pametno (uglavnom) menjaju znak zavisno od konteksta.
Realno, ako imamo mogućnosti da bez previše gnjavaže koristimo ove nove znake, HYPHEN-MINUS više nema nikakvu funkciju u normalnom tekstu. Jedino je opravdan u programskom kodu i nekim sličnim interakcijama s računarskim standardima (WWW adrese itd.)