Аутор тема: Evo su  (Прочитано 7155 пута)

0 корисника и 1 гост прегледају ову тему.

Ван мреже Duja

  • Администратор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 2.850
Evo su
« : 21. 09. 2012. у 13.48 »
Jutros sam nešto razmišljao o konstrukcijama evo sam, evo je, evo smo, evo su, koje su naravno nestandardne, ali često se javljaju u govoru, verovatno kao regionalizmi. Ako jesu regionalizmi, ne umem tačno da im odredim granice; zasigurno znam da se javljaju u Smederevu, koje pripada smederevsko-vršačkom dijalektu, ali čuju se i dalje na jug i zapad.

Možda izmišljam toplu vodu (a možda i lupetam), ali evo moje teorije porekla ovih konstrukcija. Standardno, rečca evo (kao i eno, eto) koristi se uz genitiv: evo me ili evo čoveka; HJP navodi njeno staroslovensko poreklo, što se vidi i npr. u ruskom вот меня. Čisto gramatički, ta konstrukcija nema neku unutrašnju logiku, niti paralelu sa bilo kojom drugom (koje mogu da se setim); to je prosto tako.

Jednim delom, po lažnoj analogiji sa pokaznim zamenicama ovo, ono, to, javlja se konstrukcija evo/eno/eto su devojke ~ ovo/ono/to su devojke, čime se konstrukcija "uvodi u sistem"; evo/eno/eto se reanalizira kao nekakav emfatički oblik ovih zamenica. Možda drugim delom, procesu je doprineo gubitak padeža u jugoistočnim govorima: evo devojakâ > evo devojkeNOM > evo su devojke.

Međutim, čak ni u govorima koji koriste ovu konstrukciju, proces nije dovršen: u trećem licu jednine zadržava se klitički oblik genitiva lične zamenice, a ne pomoćni glagol. Dakle, imamo Evo ga Milutin, a ne *Evo je Milutin (niti naravno Evo Milutina); tako i u ženskom rodu, (mada je u oba slučaja oblik je).

Naravno, umesto evo i eno javljaju se i regionalni oblici eve i ene: Ene gi Milutin.

To je, dakle, samo moje nagađanje kako su nastali ovi oblici (a interesovanje za njih potiče od jedne davne opklade, ali da ne širim priču). Ako neko zna neki članak na tu temu, rado bih ga pročitao.

Модератор: Ажурирана адреса.
« Последња измена: 5. 02. 2016. у 19.44 Rancher »

Ван мреже J o e

  • Велики модератор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 5.246
Одг.: Evo su
« Одговор #1 : 21. 09. 2012. у 17.14 »
Али примети да Ево га Милутин, Ево је Марија имаш само у 3. л., где је субјекат изражен именицом. Тамо где то не може (1. и 2. л.) иду презентски облици. У множини пак имаш и Ево су Јовановићи и Ево их Јовановићи.

Ја се само не слажем да је аналогија ево/ето/ено : ово/то/оно лажна.

Ван мреже Шоми

  • Саркастични згубидан
  • Велики модератор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 3.685
  • People, what a bunch of bastards!
  • Говорим: енглески, немачки
    • Српски ми је матерњи језик
Одг.: Evo su
« Одговор #2 : 21. 09. 2012. у 18.10 »
Naravno, umesto evo i eno javljaju se i regionalni oblici eve i ene: Ene gi Milutin.

Ги је множински облик. Исти су наставци, само је почетни глас г ((ње)га : га, њу : гу, њих : ги).

На тему: може ли се уопште одредити конституентска функција ево/ено како у ево га Милан тако и у ево Милана? Мислим да то ту није нити показна заменица нити речца.
Wook Karadzhitj, savremenik Jerneja Kompjutera.

Ван мреже Duja

  • Администратор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 2.850
Одг.: Evo su
« Одговор #3 : 26. 09. 2012. у 08.45 »
Ја се само не слажем да је аналогија ево/ето/ено : ово/то/оно лажна.

U pravu si.

Тагови: