U subotnjim Večernjim novostima izlazio je u nastavcima kratak izvod iz P10 koji je pripremio Mato Pižurica. Lepo. No danas se pojavio prvi u nizu dodataka pod nazivom Jezička kultura, koje priprema Milan Tasić, i tu on bogami preporučuje i ponešto što nije u skladu s važećim pravilima navedenim u P10, a pritom se onima koji nemaju naviku da zagledaju impresum može učiniti da su i to Pižuričine preporuke. Verovatno ni ja ne bih zagledala da se nisam trznula na početnu rečenicu jednog pasusa koja doslovce glasi: „U srpskom jeziku gotovo sve imenice završavaju se na -ljenje.“ Molim? E, onda je u narednoj rečenici pojašnjeno: „Reč je o glagolskim imenicama koje su nastale…“ Autor poučava druge kako da ispravno pišu a pritom koristi neprecizne i stoga netačne rečenice. Hm. No to nije najveća muka.
Milan Tasić je reči podelio u tabele, pa levo stoje pravilni, a desno nepravilni oblici. Nažalost, levo je stavio autoput, dok je auto-put proglasio nepravilnim. Napisao je da su pravilni oblici Velika gospojina, deli Radivoje, a nepravilni Velika Gospojina, Deli Radivoje, dok u rečniku u P10 stoji upravo obrnuto. (Ako neko ima izdanje iz 2011. godine ili kasnije, molim ga da pogleda nije li ovo stvarno kasnije izmenjeno, mada je malo verovatno s obzirom na ostale propuste u ovom dodatku). Najviše me je iznerviralo to što su kao pravilni oblici navedeni do viđenja, do đavola, do vraga, a kao nepravilni doviđenja, dođavola i dovraga, iako se upravo o tim izmenama najviše i pričalo i pisalo po izlasku novog izdanja Pravopisa. Tasić savetuje da pišemo „do kraja“ dok je „dokraja“ nepravilno, dok u P10 stoji da se kao prilog u značenju „sasvim“ piše „dokraja“.
Naravno, možemo se uvek nadati da su to sve štamparske greške jer je prelamač nešto pogrešio pa baš u tim primerima obrnuo redosled pravilnih i nepravilnih reči. Hm. U svakom slučaju, poslaću ovo i redakciji Novosti, možda će objaviti ispravke, mada je šteta već napravljena. (Ili je bolje da se pošalje pismo u ime SJA?) Dodatni problemčić se javlja ako su svi ti primeri navedeni i u knjizi koja se reklamira na poslednjoj strani dodatka – u pitanju je „Srpski jezik, priručnik za osnovnu školu“, čiji su autori Milan Tasić i Radojko Gačević, i nešto mi se sve čini da su iz nje i uzeti primeri odštampani u novinskom dodatku. I šta treba da rade osnovnoškolski nastavnici ako se razlikuju pravila u udžbeniku i Pravopisu? I koliko će čitalaca novina znati da ono što im je tu savetovano nije sasvim tačno?