Не пише ништа о томе, чак нема ни тог примера. А откуд ти да је П93 био контрадикторан? Зар није било само „2. septembar 1876 — 5. oktobar 1876.”?Primer je moj, jer nisam mogla da se setim tačno kako ide (bilo je nešto sa Ivom Andrićem). Jeste kontradiktorno, razglabali smo o tome na ODF, jer u P93 ništa ne kaže konkretno za taj slučaj, nego smo izvlačili zaključke na osnovu primera, a u primerima negde stoji tačka, a negde ne. Ne mogu sad da tražim, probaću večeras da nađem raspravu ili da pronađem te primere u P93.
Upravo u vezi s ovim dopisivao sam se s Klajnom pre nekoliko godina. Prilažem svoje pismo i njegov odgovor (tačnije, samo delove koji se odnose na ovaj problem).
Ja:ЦитатTiče se izostavljanja postcifarske tačke kada za njom sledi znak interpunkcije. Pravopis u tački 184b kaže da se ona „ne piše ispred drugog znaka interpunkcije“. Verujem da ovo podrazumeva kako znak interpunkcije neposredno sledi, dok se tačka redovno piše ukoliko sledi praznina pa tek onda interpunkcijski znak. Podršku ovom tumačenju nalazim i u Vašem ’Rečniku jezičkih nedoumica’, gde pod odrednicom TAČKA UZ CIFRE upravo i stoji reč ’neposredno’, a konkretnim primerom „1983. (godina naftne krize)“ ovo ilustrujete, objašnjavajući kako tačku treba pisati iza godine budući da je zagrada (interpunkcijski znak) odvojena belinom. Međutim, kako bi se objasnio primer iz tačke 184b Pravopisa: „Ivo Andrić (10. IX 1982 — 13. III 1975)“, bez tačke iza ’1982’? Štaviše, isti ovaj primer i sami navodite (takođe bez tačke) u svom rečniku, pod odrednicom CRTA. Jasno je, prema tački 199d Pravopisa, da beline s obeju strana crte jesu neophodne u ovom primeru, budući da su posredi višečlani izrazi; pitanje je samo je li izostanak tačke greška, ili ipak ovde zaista nije potrebna (i zašto).
On:ЦитатNa pitanja koja ste postavili skrenuću pažnju autorima novog Pravopisa (M. Pižurici i ostalima) kad mi rukopis dođe na recenziju, što bi trebalo da bude negde ove jeseni.Dakle, zaključak je — da zaključka nema. Smiley
Za upotrebu postcifarske tačke mislim da ste u pravu, tu postoji nedoslednost. Nezgoda je što većina novinara i pisaca ne ume da razlikuje ni crtu od crtice, a kamoli "primaknutu crtu" od "odmaknute crte". Novi Pravopis bi trebalo u načelu da pruži jednostavnija i praktičnija pravila, pa ne bismo smeli suviše da komplikujemo. Pitam se hoće li moći prosečan pismeni čovek da zapamti da treba da piše rat 1941—1945. (primer iz t. 199c Pravopisa, gde je omaškom izostavljena tačka posle drugog broja) ali s tačkom rat 6. IV 1941. — 9. V 1945. (primer iz t. 199d).
Tačka 184d jasno kaže da se postcifarska tačka izostavlja kada iza broja sledi znak interpunkcije. Pitanje je, dakle, da li u primeru „rat 6. IV 1941 — 9. V. 1945“ posle ’1941’ (ti pominješ ’1945’, verovatno omaškom) sledi znak interpunkcije, ili pak ne. Ja bih rekao da ne sledi (nego sledi praznina, pa tek onda znak interpunkcije), i po tome — nema razloga za izostavljanje tačke (tj. pravilno bi bilo „rat 6. IV 1941. — 9. V. 1945“). S takvim tumačenjem slaže se i Klajn, s tim što on dalje smatra da je pravilo dosta komplikovano, i da bi ga trebalo nekako uprostiti u budućem izdanju Pravopisa (a to sve nije bitno za našu priču).
Svakako je sigurnije voditi se prema formulacijama pravilâ, a ne prema primerima. Naravno, trebalo bi da primeri prate formulacije, ali ljudima se greške dešavaju, zato i postoji tekst koji sve objašnjava (kao što ovde vidimo, jedna izostavljena tačka u primeru sasvim menja njegov smisao; a mnogo je manja šansa da se u formulaciji pojavi štamparska greška koja menja njen smisao). Ukoliko bi meni neko razuman, pozivajući se na t. 199d, zamerio što sam napisao tačku na spornom mestu, izložio bih mu sve ovo, preneo epilog moje prepiske s Klajnom, i verujem da ne bi bilo problema. Ukoliko bi mi pak neko nerazuman to zamerio, ne bih se uopšte trudio da mu bilo šta odgovorim, jer takvima ni najsavršeniji pravopis bez ijedne štamparske greške ne bi bio dovoljan argument.
(Doduše, dodaću, zaista ni samo pravilo iz tačke 184d nije baš najkristalnije jasno: neko bi mogao reći da u primeru „rat 6. IV 1941 — 9. V. 1945“ posle ’1941’ ipak ide interpunkcijski znak, crta, a da praznine prosto ignorišemo. Po meni je, a i po Klajnu, takvo tumačenje previše nategnuto — ali neka, eto, bude da i ono postoji. )
Tačka se izostavlja na kraju naslova i sličnih dijelova teksta.
Tačka se izostavlja na kraju naslova i sličnih dijelova teksta. Na primjer:
U Sarajevu, 12. 3. 2010
<potpis>
Што би рекла Бруни, „да сам јуче умрла…“ :-/ А лепо пише, на рођеном нам сајту. Не би ми пало на памет да погледам. Ево, сад ћу, надам се, лепо упамтити [yes].Tačka se izostavlja na kraju naslova i sličnih dijelova teksta. Na primjer:Hm, ja za ovo nisam znala. SIgurno bih i u ovom slučaju stavila tačku [sad2]
U Sarajevu, 12. 3. 2010
<potpis>
П10 не доноси такво правило.
Но, мислим да га и за П93 схватате прешироко. Једно је наслов, једно је година издања на насловној страни, друго је датум. Наравно да се пише тачка иза године ако је у питању датум.
Између два дела приручника нема, дакле, нормативних несагласности, ако се није поткрала која нехотична.22. јуна 1993М. Пешикан — Ј. Јерковић — М. Пижурица
U P 93 sam našao dva primjera: „Иво Андрић (10. IX 1892 – 13. III 1975)” (t. 184b) i „рат 6. IV 1941 – 9. V 1945” (t. 199b).
Правилно: januar 2018. – novembar 2018.