Тек treba da pročitam šta je pravilo dvostruke negacije, ali da kažem da mi je konstrukcja "nikad neprežaljen" bila mnogo čudna još kad sam je prvi put čuo, a bilo mi je valjda samo pet godina. Bile su mi čudne dve stvari; dve negacije još tada su za mene bile (-1)*(-1)=+1, videlo su da ću da studiram tehniku
. Drugo, čovek je tek umro, a na umrlici se pojavljuje "nikad neprežaljen". Valjda ljudi hoće da kažu "(čovek koga) nikad nećemo prežaliti". To je negacija
buduće radnje, dok "neprežaljen", kao glagolski pridev trpni nekako mi je vezan za
prošlo, a ne za buduće vreme (oni, koji znaju gramatiku bolje od mene molim da ne reaguju, prosto mi to tako izgleda. "Neprežaljen" mi liči na ono vreme u engleskom koje opisuje radnju koja je neko vreme trajala u prošlosti, a traje i sada, a da li će trajati ubuduće ne zna se).
…нешто је недостигнуто, непрежаљено, неизазвано…, што може бити и тренутна радња (било је нешто у неком тренутку недостигнуто, па је касније можебити достигнуто и престигнуто), а ако желимо да то продужимо у бесконачност,..
U skladu s prethodno rečenim, ako je dostignuto kasnije, onda nije nedostignuto. U odnosu na trenutak kada se govori, "nedostignut" obuhvata celokupnu prošlost i sadašnjost, tako da je to dovoljno, "nikad" je suvišno. A da li će
biti dostignuto niko ne može da kaže. U svakom slučaju "nikad nedostignut" ne može se primeniti na budućnost, tj. na "nikad
neće biti dostignut"
Malo sam smušen na ovoj vrućini ali je valjda jasno šta je pisac hteo kaže.