Српски језички атеље
Српски језички атеље => Граматика => Синтакса => Тему започео: Stoundar у 22. 10. 2012. у 18.03
-
>>Мод: Издвојено из теме коју не можете сви да видите… :P<<
Nemam. To bi Aleksandar trebalo da ima.
Kongruencija, Bruni, kongruencija… ;)
-
Polako, Stoundare, čačkaš osinje gnezdo. :) Ovo je jedna od onih situacija gde nijedno rešenje ne valja, odnosno svako ima svoju falinku. O tome smo još poodavno raspravljali na ODF, evo Klajnovog mišljenja (sva podvlačenja su njegova):
Ideju o ličnom obliku od trebati uz glagole izneo je svojevremeno pokojni Branko Brborić, mi smo o tome raspravljali s Pavlom Ivićem, i složili smo se da ga dopustimo, ali samo tamo gde je neizbežan (kao u onim primerima datim u “Priručniku”). Zato bih ja i u prostoj rečenici rekao “Ovaj problem ne bi trebalo da izaziva kontroverze”, “Ovi problemi ne treba da vas uzbuđuju”, gde prividno postoji neslaganje subjekta s predikatom, ali se ono može tumačiti inverzijom oblika “Ne bi trebalo da ovaj problem…”, “Ne treba da vas ovi problemi…”. Takvu inverziju neki lektori ne priznaju, pa vraćaju bezlični oblik od trebati na početak rečenice, ali to nije opravdano, jer se time poremećuju tematsko-rematski odnosi u rečenici. (Dokaz za to je primer “Ovaj problem ne sme i ne bi trebalo da izaziva…”, gde trebati mora da ostane u sredini rečenice.)
http://www.vokabular.org/forum/index.php?topic=325.msg6402#msg6402
-
Polako, Stoundare, čačkaš osinje gnezdo. :)
[vila]
-
A šta je sa [sec] rješenjem tipa Mislim da to ima Aleksandar?
-
Имамо ли сличне примере с таквом инверзијом ако је главни глагол безличан? Уп. *Ти проблеми није потребно да вас узбуђују.(Ипак, имамо оно супстандардно Ви мора да се шалите.)
Душка Кликовац (http://sintaksa.fil.rs/files/2011-2012%20-%20SAMO%20SKRIPTA%20-%2001-36%20BOLONJA.pdf) је овде категорична, само неовлашћено проширује Клајнов став:
Једини начин да се реченица у таквим случајевима учини граматичном јесте да се допусти лични облик глагола требати (како примећује и Клајн 1954: 149):
(5а) То је човек који је требао да дође.
(6а) људи који су требали да дођу
(7а) Ми нисмо требали да дођемо, али смо ипак дошли.
(8а) Јован, мој друг, већ је био дошао. Павле, мој комшија, тек је требао да дође.
(9а) Он би то могао и требао да учини.
-
Извини, али шта не ваља у "Ви мора да се шалите?" Како треба? Ви морате да се шалите??? Па потпуно се мења смисао реченице…
-
Napisah pa se zagubi, evo moram ponovo:
Dokaz za to je primer “Ovaj problem ne sme i ne bi trebalo da izaziva…”, gde trebati mora da ostane u sredini rečenice.
Mora, ali ne u bezličnom obliku. [da]
Klajn ovde vara. Prvo, neprirodno je što je smeti u indikativu, a trebati u kondicionalu. Kad ih oba stavimo u isti način, stvar se radikalno menja:
Ovaj problem ne bi smeo i *ne bi trebalo da izaziva polemiku.
Zvuči li ovo vama gramatično? Meni ni izbliza. Slično, ako koristimo indikativ, i promenimo lice da bi se bolje videla poenta:
Ja ne bih smeo i *ne bi trebalo da vam smetam.
Vidim, Bruni je smela i *trebalo je da secne ovu temu. [yes]
-
Извини, али шта не ваља у "Ви мора да се шалите?" Како треба? Ви морате да се шалите??? Па потпуно се мења смисао реченице…
Mora da se vi šalite.
-
Извини, али шта не ваља у "Ви мора да се шалите?" Како треба? Ви морате да се шалите??? Па потпуно се мења смисао реченице…
Mora da se vi šalite.
A da li si ikada ikog čuo da tako kaže? Ja ne. Zvuči kao da je to izrekao neko kome srpski nije maternji. Jedinu alternativu koju vidim jeste: Mora da se šalite. Bez onog "VI".
-
Pa prosto je u pitanju izraz koji se uvrežio na ovaj ili onaj način (poput čak šta više), ali ako ga svesno analiziraš, vidiš da se glagol ne slaže sa vidljivim subjektom (vi), a što je fundamentalna pretpostavka gramatike. Slažem se da Mora da se šalite zvuči prirodnije. Vi mora da se šalite ima ili nekongruenciju ili nategnut red reči i otud je, kao što Džo kaže, supstandardno.
-
Zašto, u tom smislu Vi mora da se šalite je potpun pandan Vi treba da se šalite?
-
Zato bih ja i u prostoj rečenici rekao “Ovaj problem ne bi trebalo da izaziva kontroverze”,
"Ja ne bi trebalo da izazivam kontroverze"? :-/
-
Zašto, u tom smislu Vi mora da se šalite je potpun pandan Vi treba da se šalite?
For the record, ja ne tvrdim da je *Vi treba da se šalite gramatično, naprotiv.
-
Стоундаре, ти је требало да ову тему можда отвориш и раније. :) Ја је можда требало да ћутим, али не волим то окамењено „требало“ и „треба“.
Шалу на страну, у мом природном говору се глагол „требати“ мења по лицима, а постојање таквог правила и у хрватском стандарду ме одржава у убеђењу да се не ради о исквареном говору.
Савршена паралела безличном „требати“ је и безлично „морати“. Не видим разлику између „Ви треба да дођете“ и „Ви мора да се шалите“.
-
Pa prosto je u pitanju izraz koji se uvrežio na ovaj ili onaj način (poput čak šta više), ali ako ga svesno analiziraš, vidiš da se glagol ne slaže sa vidljivim subjektom (vi), a što je fundamentalna pretpostavka gramatike. Slažem se da Mora da se šalite zvuči prirodnije. Vi mora da se šalite ima ili nekongruenciju ili nategnut red reči i otud je, kao što Džo kaže, supstandardno.
Али, мени се чини да је то као неки идиом са то "ви", где то "ви" изражава/појачава неко чуђење, саблажњивање и сл. па му се ту као може прогледати кроз прсте то неслагање глагола и заменице. Звучи као нпр.:
Ви као да нисте нормални.
Ви стварно као да сте пали с Марса.
=
Ви мора да се шалите.
-
Савршена паралела безличном „требати“ је и безлично „морати“. Не видим разлику између „Ви треба да дођете“ и „Ви мора да се шалите“.
Па није баш савршена. Морати је као епистемички модал (када нас приморавају силе закључивања) увек само безличан, док је у основном, деонтичком значењу личан. Требати је у деонтичком и личан и безличан (Требају ми патике : Требало је да дођеш).
Мени није исто Ти мора да се шалиш и Ти треба да дођеш што пре, али ми јесте исто Они мора да се шале и Они треба да су већ стигли.
-
Ризикујући да испаднем глупа у друштву… Зашто није исто? Једино што је промењено јесте лице. Ништа више.
-
Нисам рекао да није исто, него да мени није исто. Осећам разлику између деонтичке и епистемичке модалности.
-
Ali govorimo u sintaksičkoj, a ne u semantičkoj ravni. Pitanje je bilo da li uopšte (a tek onda pod kojim uslovima) trebati i morati (naravno, u funkciji epistemičkog modala) kongruiraju sa subjektom, sem ako se ti ne nadovezuješ na nešto drugo.
-
Нисам рекао да није исто, него да мени није исто. Осећам разлику између деонтичке и епистемичке модалности.
Би ли мало елаборирао, тј. објаснио онима који не баратају тим вокабуларом? За почетак, која је разлика између деонтичке и епистемичке модалности? Извињавам се унапред, али ме занима да схватим у чему је разлика.
-
Бруни, ниси једина. Ја као да читам хијероглифе. :D
-
http://en.wikipedia.org/wiki/Epistemic_modality
http://en.wikipedia.org/wiki/Deontic_modality
-
http://en.wikipedia.org/wiki/Epistemic_modality
http://en.wikipedia.org/wiki/Deontic_modality
Ja preferiram da mi se to objasni ukratko, jednostavnim rečima. Umem i ja da vršim pretragu na Vikipediji, hvala.
-
Ma, to se Joe malo pravi važan, a ovamo grdi druge kad koriste tako neke izraze. :)
Deontička modalnost se tiče toga kakve bi stvari trebale (sic!) da budu u kontekstu određenog kriterijuma ponašanja, cilja koji je neko postavio sebi i sl., npr. Ne bi trebao (sic!) tako da se ponašaš (jer to nije pristojno). Trebao (sic!) bi da dođeš što pre (ako želiš da je vidiš pre nego krene), Moraš to da uradiš (ako ti je već tako rečeno). Epistemička modalnost se tiče toga kakve bi stvari morale da budu u kontekstu sveta kakav znamo, npr. Trebalo bi da je već došao (ako je krenuo pre sat), Mora da su nešto pogrešili (jer ovo ovako ne može).
-
Hvala vukvuk (ljubi ga tetka, šta bi ja bez njega :P).
Sad mi je jasno šta je Joe hteo reći. Pogledah malo bolje rečenice, i slažem se. Prvi par nije isti, drugi jeste. U prvom paru prva rečenica bi bila epistemička, a druga deontička, zar ne? (Ako sam dobro razumela, Ti mora da se šališ je kao neka pretšostavka stvari kakve bi morale da budu, a Ti treba da dođeš što pre je kao neka preporuka u kontekstu ponašanja, onog što bi bilo ispravno prema nekom opšteprihvaćenom kriterijumu… Valjda ne zapetljah previše.) Drugi par je čisto epistemički.
-
Ali govorimo u sintaksičkoj, a ne u semantičkoj ravni. Pitanje je bilo da li uopšte (a tek onda pod kojim uslovima) trebati i morati (naravno, u funkciji epistemičkog modala) kongruiraju sa subjektom, sem ako se ti ne nadovezuješ na nešto drugo.
Па не, као епистемички ваљда никако не конгруирају са субјектом. Коме је граматично *Ти мораш/требаш да си већ дошао?
-
Ma, to se Joe malo pravi važan, a ovamo grdi druge kad koriste tako neke izraze. :)
Pa kako bi ti? Moralica i trebalica? :D
-
Често се овако говори (цитирам једног министра): Сви радови по уговору мора да се заврше до… Министри, иначе, нису неки еталон за писменост, посебно овај кога цитирам, али тако говори већина људи — мора, уместо морају.
-
I Rada Stijović, naslednica rahmetli Egona Feketea u rubrici Slovo o jeziku u kulturnom dodatku Politike, primetila je onomad rečenicu na naslovnoj strani istog lista koju sam ja kačio na Jezičkim glupostima medija:
Седница Управног одбора Фонда за развој, на којој су 52 фирме требало да поделе 925 милиона динара, јуче није одржана на захтев Министарсtва привреде како би се зауставило вишегодишње расипништво у тој институцији.
Pa tako u današnjoj kolumni veli:
(mrzi me da prekucavam celo, samo ću sporni deo)
Друга врста проблема јавља се у ситуацијама када се субјекат нађе испред глагола требати, а реченица је у прошлом времену или кондиционалу. Ако поштујемо правило о безличности помоћног глагола требати, реченица би морала да гласи: „Стигли су сви они који су требало да се такмиче”; „И он би требало да дође” и наша реченица с почетка текста. Да ове реченице нису граматички исправне, нема потребе посебно објашњавати (као када бисмо рекли „Стигли су сви који су морало да дођу”). Реченица се може исправити тако што ће се глагол требати пребацити на прво место: „Требало би да и он дође”. Када то није могуће, једино решење је ставити глагол требати у лични глаголски облик: „Стигли су сви они који су требали да се такмиче”. Нема потребе круто се држати правила о глаголу требати. Много су тежа ова синтаксичка огрешења.
Ovo je prvi put u životu da čujem da je I on bi trebalo da dođe negramatično.
Dok mi je "ja je trebalo da dođem" potpuno neprihvatljivo, "ja bi trebalo da dođem" mi ne smeta nimalo, i ne bih ni na trenutak razmilio o njegovoj gramatičnosti.
-
И у Нормативној граматици су тако, мислим, разграничили: треба може за сва лица, а требало је, требало би мора испред субјекта (осим ако није у питању средњи род 3. лица).
Чек’, теби је стварно граматично Он би требало да дође?
-
Чек’, теби је стварно граматично Он би требало да дође?
Da. :-/
-
Meni je sve to grozno, sve što si naveo u poslednjoj rečenici. Slažem se sa gđom Stijović. Očigledno je da bezličnost glagola nije u svim rečenicama dobrodošla, stoga je se ne treba držati ko pijan plota.
-
@Father: Ja mislim da je to samo stvar navike, tj. bombardovan si sličnim konstrukcijama sa bi trebalo ceo život, pa ih automatski primenjuješ i ne dovodiš u pitanje. Istinu da kažem, ja nemam pojma šta mi je u maternjem registru, ali mi ?On bi trebalo da dođe u najmanju ruku izaziva nelagodu. Ali, kao što kaže Rada, kongruencija je daleko fundamentalnija stvar nego bezličnost, a ona je ovde narušena.
-
Ja mislim da je to samo stvar navike, tj. bombardovan si sličnim konstrukcijama sa bi trebalo ceo život, pa ih automatski primenjuješ i ne dovodiš u pitanje.
Nisi li upravo opisao usvajanje jezika tj. gramatike? ::)
-
Da, ali… I deskriptivizam mora imati granice.
Moja je teza da je to došlo odozgo, ex cathedra. Nešto što su nam jezikoslovci i učitelji uspeli nametnuti… Naopako.
(Možeš ovo shvatiti i kao racionalizaciju, ili kao moje lično razrešenje kognitivne disonance: zagovaram deskriptivizam a odbijam da prihvatim jednu raširenu konstrukciju :) )
-
Na osnovu Šomijeve poruke, našao sam bezlično trebati (http://books.google.com/books?id=PPxDAAAAYAAJ&hl=en&pg=PA101#v=onepage&q&f=false) u Vukovoj Pismenici iz 1814. Otkud to Vuku?
-
Nabasao sam na interesantan rad Marka Simonovića, ovdašnjeg mladog lingviste koji trenutno doktorira na Univerzitetu u Utrehtu, koji se bavi glagolom trebati. U pitanju je radna verzija okačena na sajt academia.edu.
Mogu li svi ovome pristupiti: link (http://www.academia.edu/attachments/31743316/download_file)
-
Ja navodno imam nalog na tom Academia.edu, a nemam pojma kad sam ga otv orila, niti ima pojma čemu to služi niti šta je. Imam pristup, ali ne znam šta da odaberem kao program za otvaranje tog linka. Probala sam Notebook ali mi daje neke kuke i kvake. Mene brine otkud meni tamo nalog (čak imam i neke sledbenike, kao i interesovanja!)…
-
Pa običan je pdf u pitanju. Nego me zanima mogu li skinuti ljudi koji nemaju tamo nalog.
-
Не. Мени тражи да се пријавим.
-
Eh, dođavola. Predugačak je da bih ga kačio ovde u celini.
-
Zašto je predugačak, Ćale? Pa to je samo 500 kB. Evo ga u prilogu.
Možda meni nije predugačak, jer smo ranije konstatovali da imam izražene dužine ;)
-
Smetnuo sam s uma da postoji attach. [kuku]
-
Pa običan je pdf u pitanju. Nego me zanima mogu li skinuti ljudi koji nemaju tamo nalog.
Meni ne kaže da je PDF. Imam Adobe instaliran, ali mi ga ne otvara, nego me pita s čim da otvori, što mi je krajnje čudno…
-
Molim vas: Moj povratak je trebalo da bude privremen?
Čini mi se da ovde glagol trebati treba da bude ličan, zbog subjekta na početku Moj povratk je trebao da bude…
Mozak mi uopšte ne funkioniše, molm vas, prosvetlite me.
-
Наравно, треба лично. Неки задрти нормативиста би тражио да се промени конструкција: Требало је да мој повратак буде привремен, што мења реченичну перспективу.