Хвала, повлачим се, заиста смо напредовали на свим пољима.
Ali da li možeš da objasniš zašto je usvajanje kulturnih praksi i odgovarajućih termina iz kultura i jezika koji uživaju lokalni ili globalni prestiž nešto loše, po koga i na koji način?
Jezik koji smišljeno zamagljuje stvari, na primer, jeste štetan, utoliko što mu je cilj da nas prevari (
nivelacija cena životnih namirnica zapravo znači da je hrana ponovo poskupela, što se direktno tiče svih nas, ali kad nam se kaže
nivelacija, nismo odmah i nije svako svestan šta to zapravo znači - dakle prevareni smo), ali ta priča nema nikakve veze sa našom temom: motivaciono pismo se zove
motivaciono pismo, svako ko ga traži zna šta traži, svako ko ga piše ima na internetu hiljadu primera kako ono treba da izgleda - nema nikakve prevare. Zašto nema neki prozirniji naziv - nema jer je samo to pismo jedna usvojena kulturna praksa i sasvim je prirodno da sa praksom dođe i njen naziv (pa polovina reči za odeću ili pokućstvo nije slovenskog porekla: majica, duks/dukserica, džemper, sako, trenerka, farmerke, pantalone, čarape, patike, cipele, čizme, krevet, komoda, orman/ormar, plakar, čiviluk itd.; usvojene su zajedno sa tim predmetima iz kultura iz kojih su nam i oni došli).
A i da je postojao proziran i domaći naziv za istu ili sličnu kulturnu praksu - nema veze, postojeće prakse mogu se otkriti iznova, pa sa njima dolaze i reči kao i za prakse koje su nove, a te reči su najčešće engleske jer je i kultura sa najvećim uticajem i prestižem svakako američka. Da li se time ispoljava nepoznavanje postojećih lokalnih kulturnih praksi - možda, i razumem da to može da smeta nekome ko ih poznaje, ali ja ne vidim u tome ništa suštinski loše.
A i da je smisao neke reči ipak da zamagli malo stvari - i to je sasvim legitimno, sve dok cilj nije da se neko prevari i da se iz toga izvuče korist. I zato me iskreno zanima - šta je tu toliko loše i po koga?