Аутор тема: Положај енклитике  (Прочитано 25253 пута)

0 корисника и 1 гост прегледају ову тему.

Ван мреже Father Jape

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 913
  • ˌfɑːðə ˈdʒeɪp
  • Родно место: Beograd
    • Српски ми је матерњи језик
Одг.: Положај енклитике
« Одговор #15 : 21. 03. 2013. у 17.49 »
Čru det.
Dictionaries are like watches, the worst is better than none, and the best cannot be expected to go quite true.
– Samuel Johnson

Ван мреже IamASt

  • Члан
  • ***
  • Поруке: 138
Одг.: Положај енклитике
« Одговор #16 : 21. 03. 2013. у 19.03 »
Zanimljivo. Hvala svima. [fsmile]

Ван мреже Dacko

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 461
Одг.: Положај енклитике
« Одговор #17 : 22. 03. 2013. у 08.24 »
Izdvojeno odavde:

Citiram Radu Stijović: Ono što primećujem u poslednje vreme jeste pisanje tipa: Ivo Andrić rođen je. Ovo se protivi osnovnim pravilima rasporeda reči u srpskom jeziku, koje kaže da enklitika treba da stoji na drugom mestu. Kako su ime i prezime jedan pojam, čvrsta sintagma odmah iza toga dolazi enklitika JE. Dakle, Ivo Andrić JE rođen. Vuk bi pisao Ivo JE Andrić rođen, a to često i danas rade Hrvati (razdvajaju subjekatsku sintagmu kako bi enklitika došla na drugo mesto). Mi smo odstupili od toga, to je prihvatila i savremena norma, ali ovo o čemu govorim nikako ne može.

Ne znam da li sam najbolje shvatila, ali ispada da posle bilo koje imeničke sintagme mora da sledi JE, je li?

    Rada dobro kaže da ne treba pisati „Ivo Andrić rođen je“.* Možda bi bilo još prostije da nije pominjala Vuka i Hrvate nego citirala kako je pisao Ivo, recimo u „Prokletoj avliji“ („Njegovi rođaci su naskočili…“, „Nesrećna žena je tek tada…“, „Stari kadija je gledao…“), ali je potpuno u pravu kada za rečenice gde je na prvom mestu subjekatska sintagma a odmah za njom sledi predikat navodi da se enklitika piše na drugom mestu u rečenici, dakle posle te sintagme (ponekad i posle prve reči u sintagmi). Od toga odstupamo samo kad je subjekatska sintagma preduga. Evo i primera iz „Derviša i smrti“, sve uzeto sa dve nasumično otvorene strane: „Hafiz Muhamed je zaista odricao…“, „Vlaga i toplina su izvor života“, „Ovaj mladi čovjek me uvijek iznova iznenađivao“, „Hiljade godina je tako prošlo…“
    Stoga odgovor na tvoje nepostavljeno pitanje glasi: potpuno su ispravne rečenice tipa „Petar Perić je…“, „Moji roditelji su…“, „Naša koleginica je…“, nećemo reći pa stoga ni pisati „Baba Vera kući došla je“ ili „Baba Vera došla je kući“ umesto prirodnog rasporeda, koji je očit čim zamislimo da nekom tu rečenicu i govorimo. Odgovor na postavljeno pitanje glasi prosto „ne mora“, ali ne vidim kako ti to pomaže niti otkud takav zaključak iz onog što je Rada pričala – previše si  to generalizovala. U svakom slučaju, ne možeš pogrešiti ni ako samo usvojiš ono što piše Stanojčić u žutoj gramatici u poglavlju Raspoređivanje enklitika.

*Naravno, druga je priča kad između subjekta i predikata umetneš još nešto, onda se enklitika svakako pomera, pa je pravilno napisati „Ivo Andrić, naš nobelovac, rođen je…“. Nevolja je upravo u tome što su ljudi na osnovu takvih rečenica izvukli zaključak da i kad umetnutog dela nema, redosled preostalih delova svejedno ostaje isti, pa smo tako došli do nesrećnog „Ivo Andrić rođen je“.

Ван мреже Тузор

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 515
  • Ко је субјекат, не може да размишља објективно.
  • Родно место: Краљево
    • Српски ми је матерњи језик
Одг.: Положај енклитике
« Одговор #18 : 22. 03. 2013. у 09.03 »
Старији члан Дацко је објаснила основна правила распореда речи у српском језику.
Дацко, старији члан, објаснила је основна правила распореда речи у српском језику.
_________________________

Ово ми је јасно. Шта бива када хоћемо да, после субјекатске синтагме, додамо нешто о начину објашњења? Конкретно - "сажето и јасно".

а) Старији члан Дацко сажето и јасно је објаснила основна правила распореда речи у српском језику.
б) Старији члан Дацко сажето и јасно објаснила је основна правила распореда речи у српском језику.
_________________________

Чини ми се да је боље да раздвојимо енклитику и предикат, па да реченица гласи:
Старији члан Дацко је сажето и јасно објаснила основна правила распореда речи у српском језику.

Свака идеја, која је у нама апсолутна, или адекватна и савршена, јесте истина.

Ван мреже Dacko

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 461
Одг.: Положај енклитике
« Одговор #19 : 22. 03. 2013. у 09.46 »
Izabrao si nezgodne primere, ja sam pominjala položaj enklitike u samo jednom tipu rečenice, ne u celom jeziku.  :) Ipak, od rečenica koje si nabrojao, onu pod b ne bih napisala jer enklitika nema potrebe da ide iza glagola kad ispred tog glagola postoji reč ili sintagma na koju bi mogla da se nasloni, dok je poslednja rečenica kako treba, a i sam si je tako odredio, naposletku - kad se to već ne kosi ni sa kakvim pravilima, treba pisati onako kako govorimo, a ne izveštačeno.
U rečenici pod a nema potrebe da pomeraš enklitiku iza druge sintagme kad može da stoji i posle prve (mada to pomeranje nije zabranjeno), ali ako bi i tu upotrebio apoziciju, reči „sažeto i jasno“ postale bi prva sintagma posle rečenične pauze, i enklitika bi normalno došla posle te sintagme.
Dakle:
Pera Perić je sažeto i jasno uradio nešto. Milan je prvi stigao na cilj.
Pera Perić, naš drug, sažeto i jasno je uradio nešto. Milan, moj komšija, prvi je stigao na cilj.
Ali i:
Pera Perić, naš drug, uradio je nešto (zadatak) nekako (brzo i lako). Milan, moj komšija, stigao je prvi na cilj.
Suština: enklitika se u rečenici naslanja na prvu akcenatsku celinu s kojom je u smisaonoj vezi, pod uslovom joj u tome ne zasmeta neka pauza, oličena u interpunkcijskom znaku ili samo prisutna u govoru (npr. to je ono kad je subjekat predug da bi se izgovorio u istom dahu sa enklitikom koja bi došla posle njega, pa zato enklitiku pomerimo ka kraju rečenice, iza neke druge akcenatske celine).
« Последња измена: 22. 03. 2013. у 09.52 Dacko »

Ван мреже Тузор

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 515
  • Ко је субјекат, не може да размишља објективно.
  • Родно место: Краљево
    • Српски ми је матерњи језик
Одг.: Положај енклитике
« Одговор #20 : 22. 03. 2013. у 09.50 »
Хвала!  [da]
Одговорила си при крају и на питање о којем сам размишљао, али сам имао муке да га исправно поставим.
Свака идеја, која је у нама апсолутна, или адекватна и савршена, јесте истина.

Ван мреже IamASt

  • Члан
  • ***
  • Поруке: 138
Одг.: Положај енклитике
« Одговор #21 : 22. 03. 2013. у 09.54 »
Da se razumemo, Dacko, u pravu si za sve što kažeš i nemam ja tu nigde dilemu. Prosto zato što ja tako pišem i govorim, tako mi je prirodno. Ono što je mene bunilo ima veze s tim da Rada u poslednjoj rečenici svog izlaganja kaže da nikako ne može to što viđa u poslednje vreme, a složićete se, ako čitate dnevne novine, bilo štampane ili onlajn, da su takvi slučajevi česti, da ne kažem i jedini. Onda sam pomislila da je to možda neki novinarski manir, šta li…

Проблем је што новинарски језик више не зна за ту разлику, не осећа која је ту дужина прекомерна, па помера је иза ама баш сваки пут. Погледај цео чланак (што сам и сам учинио накнадно, кад сам се запљунуо овде), ниједном нема тог, како рече, разговорног редоследа.

А то што нам је тај формални тон, изражен тим померањем је иза глагола, постао нормалан - па, ту је двадесетак година глувих новинара на свим медијима. Мени је то почело да пара уши још за Слобина вакта. Исправно "Слободан Милошевић, председник Србије, примио је" (уметнута фраза довољне дужине) је постало "Председник Србије Слободан Милошевић примио је" (нема ама баш ничег уметнутог), а ово је постало обавезно. Током тих година сам укупно једном чуо нормалан (ајде, мени нормалан, ја сам одрастао читајући писмене новинаре) редослед. Сад је, ето, промењена дефиниција нормалног.




Ван мреже Dacko

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 461
Одг.: Положај енклитике
« Одговор #22 : 22. 03. 2013. у 10.12 »
Avaj, nije samo novinarski nego i lektorski manir. Skoro sam listala „Puls“ i smetale su mi rečenice tipa „Tom Kruz glumio je…“, „Ledi Gaga stigla je…“ – u celom časopisu nijedna normalna rečenica, čini mi se da bi stavili i „Madona pevala je“ samo da je bilo neke vesti o njoj. Znači, očito je da se može tako pisati, ali ne bi trebalo. :) Nevolja je samo u tome što se čovek začas navikne na ono što stalno viđa po knjigama, časopisima, vestima na netu, i onda i sam počne da stavlja enklitiku isključivo iza glagola.

Ван мреже J o e

  • Велики модератор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 5.248
Одг.: Положај енклитике
« Одговор #23 : 22. 03. 2013. у 10.27 »
Да, много лектора не разуме када треба склањати енклитику иза глагола.

Ван мреже Father Jape

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 913
  • ˌfɑːðə ˈdʒeɪp
  • Родно место: Beograd
    • Српски ми је матерњи језик
Одг.: Положај енклитике
« Одговор #24 : 17. 11. 2013. у 13.51 »
Nađoh u jednom članku samoga Živojina Stanojčića (Za kontinuitet u razvoju književnog jezika, časopis Sveske, 2000) ovaj primer:

Цитат
Још А. Белић, наиме, дефинисао је књижевни језик као такав […]
« Последња измена: 17. 11. 2013. у 14.35 Father Jape »
Dictionaries are like watches, the worst is better than none, and the best cannot be expected to go quite true.
– Samuel Johnson

Ван мреже Бруни

  • Девојчица!!!
  • Администратор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 9.857
  • Сајбер зевзек…
  • Говорим: шпански, енглески
  • Родно место: Београд
    • Српски ми је матерњи језик
    • Српски језички атеље
Одг.: Положај енклитике
« Одговор #25 : 17. 11. 2013. у 14.28 »
Father, što stavi tu tačku iza 2000?

Da, neverovatno je kad vidiš da upravo oni koji bi trebalo da važe za autoritete prave greške za koje bi ti dobio keca u školi…
Don’t ask me why I am a vegan, ask yourself why you’re not.

Ван мреже Father Jape

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 913
  • ˌfɑːðə ˈdʒeɪp
  • Родно место: Beograd
    • Српски ми је матерњи језик
Одг.: Положај енклитике
« Одговор #26 : 17. 11. 2013. у 14.35 »
Quite right, ispravih.  :)

EDIT: Htedoh reći, mi naravno ne znamo da li je neki lektor posredovao…
« Последња измена: 17. 11. 2013. у 14.40 Father Jape »
Dictionaries are like watches, the worst is better than none, and the best cannot be expected to go quite true.
– Samuel Johnson

Ван мреже Бруни

  • Девојчица!!!
  • Администратор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 9.857
  • Сајбер зевзек…
  • Говорим: шпански, енглески
  • Родно место: Београд
    • Српски ми је матерњи језик
    • Српски језички атеље
Одг.: Положај енклитике
« Одговор #27 : 17. 11. 2013. у 14.43 »
Ah, to je još jedan od problema. Jer ponekad autor (prevodilac) napiše ispravno, a onda neki pametnjaković od lektora se pokvari…

Pa pogledaj u knjigu, sigurno piše da li je bilo lektora ili ne…
Don’t ask me why I am a vegan, ask yourself why you’re not.

Ван мреже Stoundar

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 3.060
Одг.: Положај енклитике
« Одговор #28 : 17. 11. 2013. у 16.52 »
A je li u toj rečenici pogrešno nešto što ne vidim, ili samo pogađate da se piscu nije svidjelo Naime, još A. Belić je definisao književni jezik kao takav? Ne kontam.

Ван мреже Бруни

  • Девојчица!!!
  • Администратор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 9.857
  • Сајбер зевзек…
  • Говорим: шпански, енглески
  • Родно место: Београд
    • Српски ми је матерњи језик
    • Српски језички атеље
Одг.: Положај енклитике
« Одговор #29 : 17. 11. 2013. у 16.56 »
Pa ni tvoja verzija nije bas najbolja. Trebalo bi ovako, tj. barem je meni ovako najprirodnije:

Још JE А. Белић, наиме, дефинисао књижевни језик као такав […]
Don’t ask me why I am a vegan, ask yourself why you’re not.

Тагови: