Poštovani S. Z.,
U prvih nekoliko postova na ovom forumu, izneli ste nekoliko predrasuda i neumesnih komentara — o Beograđanima i njihovom govoru, o govoru u srpskim medijima uopšte, i na kraju o hrvatskom jeziku — krunišući to deplasiranim nacionalističkim, i opet ću reći, velikosrpskim idejama (jer da, tako se zovu ideje "Hrvatski jezik je u stvari srpski", "Srbi svi i svuda" i sl.) koje se lako daju iščitati iz vašim komentara, i sada vi tražite izvinjenje (!) što ja te ideje nazivam onako kako se zovu.
Ja bih mogao biti jednako uvređen vašim negiranjem samosvojnosti druge/drugih nacija i jezika, štaviše, to je mnogo veći prestup nego nazivanje velikosrpskih ideja — velikosrpskim. Ali kultura pluralizma nas uči da svako ima pravo da iznosi svoje ideje, ma koliko one bile neutemeljene, deplasirane, ili čak opasne, sve dok opasnost od tih ideja ne prelazi određeni prag tolerancije (što bi bio, npr., slučaj sa rasizmom). Tako da molim bez bespotrebne drame.
Budite sigurni da o svemu o čemu ovde govorim znam više nego što vi mislite, a bez ikakve sumnje o jeziku, normi i politikama standardizacije, jer sam se za to školovao, a moj stav po tim pitanjima je već više puta izrečen i ranije, i u poslednjih nekoliko postova, tako da ga ne bih opet ponavljao.
Srdačan pozdrav.