A iz kog bi nam to jezika stiglo transkribovano ime Maria? Kod nas ima devojčica koje se tako zovu, i ima svih onih imena koje Milanče pomenu, ali to nema veze s transkripcijom, nego upravo sa time što roditelji žele da im se ime deteta piše isto kao strano, pa ne dozvoljavaju da se to strano ime transkribuje.
Postoji jasno pravilo od koga ni u jednoj gramatici nećemo naći izuzetak:
Kod imenica čija se osnova završava na I prilikom deklinacije umećemo J ispred padežnih nastavaka -A, -E, -I, -U.
Otkud nama ta osnova na I ni po čemu ne utiče na promenu koja zavisi od nje.
Kod deklinacije imena Mia dešava se isto što i u deklinaciji imena tipa Antonio, ili u građenju i promeni prisvojnog prideva od imena Li, ili prilikom promene reči hobi, meni, a to je umetanje slova J između osnove i nastavaka zato što se osnova reči završava na I a nastavci počinju vokalima A, E, I, U. Tu već nema razloga da se pravi izuzetak ma koje da je ime u pitanju i bez obzira na to da li ono sadrži ili ne sadrži J u nominativu. Eto, to je razlog što lektori pišu Miji, Mijin, iako drugima ne mogu zabraniti da o Mii pišu iz hobia koliko god im je volja.
Pogledajmo to na primeru deklinacije imena Maria (u slučaju naših devojčica kojima tako piše u krštenici) i Marija, kao i imena Antonio i Antonije.
N. Maria Marija Antonio Antonije
G. Mari + j + e Marij + e Antoni + j + a Antonij + a
D. Mari + j + i Marij + i Antoni + j + u Antonij + u
A. Mari + j + u Marij + u Antoni + j + a Antonij + a
V. Maria Marija Antonio Antonije
I. Mari + om Marij + om Antoni + om Antonij + em
L. Mari + j + i Marij + i Antoni + j + u Antonij + u
Razlikuju se samo u nominativu, vokativu i instrumentalu, ali ostali padežni oblici, iako je ishod isti, nisu građeni na isti način.
Kao što u promeni imena Antonio ubacujemo J kojeg u nominativu, logično, nema, tako ubacujemo i J u promenu imena Maria, iako ga tamo u nominativu, mimo pravopisnih pravila ali po sili krštenice, nema, jer je umetanje J između osnove i padežnih nastavaka uslovljeno završetkom te osnove, a ne time da li je u nominativu imena napravljen izuzetak od pravopisnih pravila ili nije, niti pravljenje izuzetka u nominativu proizvodi izuzetke i u svim kosim padežima, jer se J tamo, ukoliko se pojavi odgovarajuća grupa vokala, naknadno ubacuje bez obzira na osnovni oblik reči, baš kao u imenicama Antonio, radio, hobi itd.
Što se tiče nekih primera iz Pravopisa koje je Džo navodio, oni su samo su zamaglili priču. Naime, neumetanje J na granici prepoznatljivih složenica (uključujući i one stranog porekla, npr. u nazivima lekova gde i ne mora svima biti očigledno da je u pitanju spoj dve reči) niti je sporno niti je relevantno za ovaj slučaj. Zašto je kao primer naveo nepromenljivu reč „iako“, pritom takođe složenicu, to mi tek nije jasno. Ostaju nam svega dva primera reči koje nisu složenice a za koje je napomenuto da se pišu bez očekivanog J, a to su Mia i šiit, pritom je za prvu naveden samo nominativ, a za drugu i prisvojni pridev. Naravno da ova druga zadržava dvostruko I u svim oblicima kada se to duplo I nalazi u samoj osnovi reči, a iz istog razloga će pisanje bez J zadržati u svim padežima i imena tipa Rialda ili Daniel ukoliko je već nekom dato takvo ime.