Vidi, slično se dešava npr. u španskom, na polju izgovora i pisanja. Npr. spomenuh negde da su skoro uveli twitter i tweet u svoj jezik, ali, nisu te dve reči samo preneli iz engleskog, nego su prilagodili pisanje i izgovor španskom, pa tweet neće biti tweet nego twit, a sama akcija postovanja na Tviteru jeste twitear. Ili druga engleska reč koja ima malo duži staž u španskom - whiskey. U španskom prvo ne postoji slovo W, a ako ga i ima, to su vrlo retke reči stranog porekla koje se koriste u španskom (sad pogledah u rečnik RAE, nema ni dvadesetak reči na W ii sve su listom stranog, uglavnom engleskog porekla). Tako da je engleska reč whiskey u španskom postala güiski ili güisqui. I tako se i izgovara, sa /g/. Nijedan jezik ne prima strane reči bez ikakvog prilagođavanja, to je jednostavno neprirodno. Ali svaki jezik prilagođava strane reči prema svom sistemu i na sebi svojstven način i način jednog jezika ne može se primeniti na drugi jezik, zapravo, besmisleno je uopšte i pokušavati tako nešto.