Српски језички атеље > Спојено и одвојено писање
Crtica u dvočlanim imenima u francuskom
Rancher:
Хвала, Џо. Шта кажеш на други део питања?
J o e:
Ја бих Јосија Авни-Левија.
Бруни:
--- Цитат: J o e у 22. 05. 2014. у 18.02 ---Само, онда треба размотрити и писање шпанских и португалских имена с цртицом (од Хуан-Карлоса Навара, не Хуана Карлоса).
--- Крај цитата ---
Ali, španska i portugalska imena se u originalu ne pišu s crticom… Što bi pisanje španskih i portugalskih imena bilo uslovljeno pisanjem francuskih? Francuska u orginalu imaju crticu, španska i portugalska ne, samim tim po mom mišljenju, to treba i poštovati. Francuska imena su očigledno polusloženice, pa im prvi deo ne treba menjati, španska i portugalska to nisu, pa ih treba oba menjati po padežu.
J o e:
Слажем се. Али не треба пренебрегнути ни чињеницу да се ради о истом типу имена у свим тим језицима. Није нешто полусложеница само зато што правопис пропише писање цртице — није графија морфолошки критеријум.
Бруни:
Ali s tačke gledišta govornika srpskog, francuska imena se prepoznaju kao složenica baš zbog postojanja te crte, dok u španskom i portuglaskom ne, jer je nema. Meni bi baš paralo uho čuti da neko priča o Huan-Pablu (štaviše, postavlja se i pitanje da, ako pretpostavimo da se transkribuje kao polusloženica, da li bismo dodavali crticu ili ne) ili o Žanu Žaku.
Takođe, tu je i izgovor. Žan-Žak izgovaram kao jednu reč, Huan Pablo kao dve, gde svako ime ima svoj akcenat.
Навигација
[0] Списак порука
[#] Следећа страница
Пређи на пуно издање