Pa, implicitno možemo samo da pretpostavljamo — pošto je to bio kraj 18. i početak 19. veka, verovatno je Gete razmišljao isto kao i njegovi suvremenici. Međutim, on uopšte Mefistofelesa ne predstavlja eksplicitno negativno, osim što ga nominalno uključuje u poemu kao, eto, jednog od demona pakla.
Dakle, samo nominalno bi se za Mefista moglo reći da je negativac u delu. Ali ovako, konkretno, i nije baš načisto ko tu koga u stvari vuče zȁ nōs, i šta može biti, u stvari, jedna od temeljnih poenti Fausta. (Neću sad opet ja da pišem, pa opet da budem kriv i ružan što, eto, pišem neke gluposti i, bože sačuvaj, ne govorim lijepo o hrišćanstvu; kucaj „Faust kao parodija hrišćanstva“ u pretraživač, pa sama nađi analize i kritike. [namig])
Tu je onaj Mefistov „moto“, zapravo, ključan: on se trudi da čini zlo, ali nakraju uvek učini na dobro (!); onaj moto koji je i Bulgakov uzeo kao lajtmotiv svojega romana. Dakle, u suštini on uopšte nije negativan lik. [osmeh]