Usput, za koje druge jezike postoje razlikovni rečnici? Koliko ja znam, takvih ima za kontinentalne skandinavske jezike (danski, norveški, švedski), ne znam koliko su dobri. Mislim da bi razlikovni rečnici bili korisni sa sve parove jezika koji su mnogo bliski jedan drugom, stranci ih često uče kombinovano, pa kombinacija velike sličnosti + znatan broj razlika može da nekoga zbuni.
Postoje rečnici amerikanizama u španskom jeziku, u kojima su date razne verzije reči koje se koriste u različitim zemljama Hispanske Amerike i Španije, meni veoma interesantni…
Све у свему, мислим да су ти речници најобичнија глупост (има их и за немачки и аустријски немачки: једна књига је формата А5, фонт је величине 18, чини ми се, а има једва педесет страна: нпр. у нем. је ужина Brotzeit, а у аустрији Jause и тако то).
Ja ne mislim da su glupost. Mogu biti vrlo korisni, pogotovu za prevodioce, jer u zavisnosti od tržišta/zemlje za koji se radi prevod, treba koristiti jedan, drugi ili treći vokabular. Stalno ponavljam isti primer: u Španiji i ostalom delu Hispanske Amerike, glagol
coger je sasvim normalan, tj, koristi se u svom osnovnom, značenju uzeti, uhvatiti (prevozno sredstvo), ili skupljati, ali u Argentini je to tabu reč, jer je sinonom za ono o čemu diskutujemo u
onoj drugoj temi. Ako tome dodamo da je
concha svuda
školjka, ali u Argentini je
ženski polni organ, onda možete zamisliti kako će vas gledati u Argentini ako kažete da ste
celo veče skupljali školjke po plaži…
Dakle, takvi rečnici su izuzetno bitni i važni, ali pod uslovom da se urade ljudski, svakako.