Moj primjer je bio samo kao ilustracija. Kroz knjigu ima još dosta dijelova koji se razlikuju. Nije to sad nešto strašno, ali malo po malo mislim da mjenjaju ukupni dojam knjige. Evo nekoliko primjera u kojima se vide razlike u jezičnom stilu tih triju prevoditelja.
et c’est fatigant, pour les enfants, de toujours et toujours leur donner des explications: djeci je naporno sve im uvijek iznova objašnjavati, klincima je muka uvijek im sve iznova pojašnjavati, djecu zamara što im sve vazda moraju ponovno tumačiti
Kod prvog prevoditelja je nekako jezični stil neutralan, dok se kod zadnje kroz cijelu knjigu dobija dojam da to priča neka starija odrasla osoba, a kod drugog prevoditelja djeluje kao da priča netko iz "ekipe", odnosno netko od vršnjaka.
Meni osobno treća djeluje najvjernije i jezično i smisleno, i imam osjećaj da imam nekako isti dojam kao i kod originala, dok kod ovog drugog se dojam totalno mjenja….
Nego kad smo već kod razlika, iznenadila sam se kada sam vidjela kako je ona jadna zmija u 3 prijevoda doživjela 3 različite promjene:
serpent boa: udav, zmija boa, zmijski car
Radi se o istim zmijama naravno, ali kad se jednom naučite na zmijskog cara dođe vam smiješno "boa"… I čini mi se da se riječi "udav" i "zmijski car" drugačije doživljavaju bez obzira što se radi o istoj zmiji. (Ja sam si barem kao mala zamišljala zmijskog cara s krunicom na glavi.
)
Samo da još navedem 2 mjesta gdje mi se čini da je bilo sitnih razlika u značenju.
alors le petit prince remarqua gravement: mali je princ tome ozbiljno dodao / Tada se mali princ ozbiljno zamisli / Tada mali princ ozbiljno dobaci
Iza toga slijedi njegov odgovor, ali se ipak kod jednog prevoditelja zamislio, a kod drugog je dobacio…
I evo jedan koji mi se čini krivi:
j’avais à peine de l’eau à boire pour huit jours: pitke sam vode imao za nekih osam dana / imao sam pitke vode jedva za osam dana / imao sam pitke vode za nepunih osam dana
Dakle kod prvog "nekih" treba dati konotaciju "skoro", ali mislim da nije dovoljno jasan i da to nije to značenje. Mislim da drugi i treći primjer to bolje opisuju.
Što se tiče ubacivanja Nouvelle vague, nisam sigurna, mislim da se može do te mjere ubaciti određena riječ ako postoji taj smisao… Ali opet nije dobro pretjerati.
Evo možda jedan primjer za to…
Le premier soir je me suis donc endormi sur le sable à mille milles de toute terre habitée.
prve sam večeri zaspao na pijesku, tisuću milja daleko od prvog naselja / prvu sam večer, bome, spavao na pijesku tisuću milja od prvog naseljenog mjesta / prve večeri zaspao sam na pijesku, tisuću milja daleko od naseljenih krajeva
Ovaj "bome" u drugom primjeru baš ne postoji i malo djeluje smješno, ali ide u ukupni stil tog prijevoda…
P. S.
Ispričavam se što prije nisam napisala њ, ali sam se malo zbunila između latinične i ćirilične tastature.