Ali to nije zato što je taj glajd u toj poziciji "neuhvatljiv" nego zato što je francuska fonologija takva - očigledno je fonološki to /-ɲje/ ili /-ɲie/, koje se pažljivo izgovara [-ɲje], ili sa disimilacijom [-nje], a u opuštenijem izgovoru može postati [-ɲe].
Iz izgovora [bʁoɲaʁ] ne može se direktno zaključiti da je ime fonološki /bʁoɲaʁ/, kao što se ni iz izgovora [milca] ne može zaključiti da je Milica fonološki zapravo /milca/. Možda smo mi navikli da mislimo o pravopisima zapadnoevropskih jezika kao proizvoljnim, jer zaista ima i reči, ponajviše imena, sa proizvoljnom grafijom, ali većinom je svako slovo u svakoj reči opravdano. Najveći problem je što ime zapravo verovatno nije francusko, tako da jedino zato nam grafija ne otkriva pouzdano i fonologiju. Ali ja ipak mislim da se ovo ime pažljivo izgovara [bʁoɲjaʁ] ili [bʁonjaʁ], a definitivno mislim da kombinacije <gni+a/o/ou> ne treba izuzimati iz postojećeg pravila, jer nisu nikakav izuzetak.