Perke, to sto radiš, taj rezon koji primenjuješ se zove hiperkorekcija.
Kao nastavnik jezika, možda nastojis da deci olakšaš da zapamte određeno pravilo pomoću naglašavanja razlika na primerima. Ta, takoreći, navika te možda zavela u doživljavanje pravila kao takvih da im je upravo to i funkcija: da se jedno može razlikovati, raščlaniti od drugog, da se dve stvari ne pomešaju. Da svaka pravopisna, morfoloska i dr. pojedinost ostane upamćena - jer na kraju krajeva deca imaju zadatak da pamte, a nastavnik zadatak da im to omogući.
Ali to nije razlog zašto jezik ima pravila. Ta mogućnost je samo jedna od praktičnih vrednosti pravila, ali ne i njihov smisao.