Izdvojeno odavde.
Узгред, са језичке стране, мало ми је чудан његов говор, шта кажеш ти, Ђорђе, на то? Црногорац из Црне Горе који говори чистом ијекавицом, а опет доследно говори човек, никад човјек и врло често дете, а не дијете. Опет, увек дјетета, никад детета. Неки локални екавизми?
Jest čist crnogorski dijalekat.
Čovek nije čudno, to se javlja po mnogima ijekavskim dijalektima, i van Crne Gore, a u samoj Crnoj Gori je i vrlo karakteristično. To zapravo i nije ekavizam, jer se ne radi o ekavskoj zameni jata (
čověk > čovek), nego je razvoj ovako tekao:
čověk > čovjek > čojek > čoek > čovek.
Dakle, iz grupe
vj, sasvim često se, širom čitave ijekavske oblasti, gubi to
v, pa tako dobijamo oblike
jeverica (
< vjeverica),
međed (
< medjed < medvjed),
śedok (
< sjedok < svjedok),
Ćetko (
< Cjetko < Cvjetko), i sl.
Te tako je dobijeno i
čojek, s tim što je taj oblik karakterističan po tome hijatu — dva vokala jedan do drugoga, s inače kod nas izgovorno slabim
j između, prave dosta prostora za dalje fonetske promene. Tako se u nekim govorima to
j sasvim gubi, pa imamo
čoek; u nekim govorima se tu umeće
v, koje je drugi antihijatski glas osim
j, a od njega je stabilnije, pa tako dobijamo
čovek; a u nekim govorima se susjedni vokali i jednostavno sažimaju, pa dobijamo
čȇk.
Sve su to normalni ijekavski oblici — a ne ekavizmi! — i to naročito karakteristični upravo u crnogorskim dijalektima.
Istina, ijekavski dijalekti imaju i nekih pravih ekavizama; ali to su ograničeni i leksički okamenjeni slučaji, poput
zenica i
cesta.
Hm,
dete—djeteta (đeteta) je krajnje zanimljivo. Samo jedan govor u Crnoj Gori ima takvu zamenu jata (
e u dugom, a
je u kratkom slogu), ali kod ovoga Joila to nije slučaj — on ima
ije i u dugom slogu, tj. ima sasvim klasičnu ijekavsku zamenu jata (
grijeh, neispovijeđen itd.;
http://www.youtube.com/watch?v=8ejIe9VLxLA). No, taj ekavsko-jekavski govor nalazi se u okolini Bara, pa je možda Joilo odatle rodom, te mu otuda
dete? A možeš li da me uputiš na tačan snimak kada on izgovara
dete, pošto nisam pronašao?
Inače, postoje razni "miješani" ijekavski govori, nije to neobično. Naročito u zetsko-sandžačkoj zoni: svi muslimani u okolini Podgorice i Plava imaju ikavsko-jekavsku zamenu jata (
i u dugom, a
je u kratkom slogu), tip
dite—đeteta. Tako i neki bosanski govori. Ceo sadžački kraj koji govori ovim dijalektom (od Novog Pazara do Sjenice) ima ijekavsko-ekavsku zamenu jata, tip
dijete—deteta. A govori u okolini Tešnja i Maglaja imaju pak ekavsko-jekavsku zamenu jata, tip
dete—djeteta. Dok je u Jablanici i Žepču zamena jata (i)jekavsko-ikavska, tip
djete—diteta.
Jedino je Joilu akcenat malčice neobičan — čas je čist zetsko-sandžački, a čas odjednom padne neki uzlazni istočnohercegovački akcenat. Ne znam kako to objasniti.
Ili se koleba između raznih tipova akcenta — recimo, u onome videu koji iznad citirah, između ostaloga, na početku kaže
grijȇh, a na kraju snimka —
grȉjeh! Skroz neki čudan akcenat u oca Joila.