Аутор тема: Чему служи правопис?  (Прочитано 19162 пута)

0 корисника и 1 гост прегледају ову тему.

Ван мреже Зоран Ђорђевић

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 2.426
  • Говорим: енглески, француски, немачки, БХС, натуцам руски.
  • Родно место: Београд. Живим у централној Србији
    • Српски ми је матерњи језик
Чему служи правопис?
« : 15. 01. 2011. у 22.10 »
Моја омиљена тема је: „Чему служи правопис?“ А омиљено питање: Шта ако не пишем по правопису?

Читајући малопре један часопис, наишао сам на овакав коментар једног читаоца (садржина је небитна у овом случају):

ako bi se pitao antonic, dss, i nspm srbija bi danas bila u odlicnim odnosima sa rusijom i kinom a imala bi za protivnika eu i usa bravo samo problem je u tome da se srbija geografski nalazi u evropi a ne u aziji, laksi problem za evropu je da srbiju unisti nego da je prepusti rusiji ili kini to bi valjda trebali svi da razumeju u srbiji posle ovoliko jednostavnih poruka (poslednji ratovi).Moj savet za gospodina antonica i njegovim istomisljenicima je biraj evropa ili azija zivot ili smrt belo ili crno .gospodine antonicu ako nekome alternativu pokazujete onda im iskreno kazite u cemu je stvar kazite jednostavno ako zelimo u evropu moramo da radimo ako zelimo u aziju moramo da umremo i to je to sredine nema.
srbija kao i sve bivse sfrj republike mora da se prilagodi novim uslovima i tacka


Човек је рекао оно што је хтео, а ми смо разумели. Није написано по правопису. Па шта?

Ко је, заправо, дужан да се придржава правописа?

Ван мреже Шоми

  • Саркастични згубидан
  • Велики модератор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 3.685
  • People, what a bunch of bastards!
  • Говорим: енглески, немачки
    • Српски ми је матерњи језик
Одг.: Чему служи правопис?
« Одговор #1 : 15. 01. 2011. у 22.30 »
Нико. Али неко ко држи до себе, до понашања, облачења, изгледа, опхођења, говора, језика…, држаће се и правописа. Не мора свако бити члан САНУ да би био писмен, нити мора знати шта је депрефиксација, али упамитити неколико смерница и неговати добар изговор свакако није велики ментални напор. Тако ће бити више поштован у друштву него неко ко носи прљаве ципеле, заудара, фрља се с падежи или с краткосилазним нагласком на првом слогу у све и једној речи.

Не прихватам изговор да је неко сувише лењ да инсталира нашу тастатуру и научи да куца њоме, припази на основну интерпункцију — тачку и зарез, мало и велико слово и томе слично. То ми је у равни с тиме да исти носи пелене за одрасле јер га мрзи да устане до тоалета да обави основне физиолошке потребе.
« Последња измена: 15. 01. 2011. у 22.34 Шоми »
Wook Karadzhitj, savremenik Jerneja Kompjutera.

Ван мреже Бруни

  • Девојчица!!!
  • Администратор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 9.857
  • Сајбер зевзек…
  • Говорим: шпански, енглески
  • Родно место: Београд
    • Српски ми је матерњи језик
    • Српски језички атеље
Одг.: Чему служи правопис?
« Одговор #2 : 15. 01. 2011. у 22.33 »
Pa sad… Buntovnik (bez razloga) svakako može pisati kako mu se prohte, ali pravopis (u bilo kom jeziku) nije izmišljen da bi se sad neko maltretirao ili isterivao svoje, nego da bi se ljudi jednostavno, razumeli između sebe. Vi sigurno znate za onu čuvenu anegdotu gde život ili smrt zavise od jednog zareza (ubiti ne ostaviti u životu). Naravno, u svakodnevnim pisanijama, nije uvek ovako tragično, ali od poštovanja određenih smernica zavisi kako će se tekst razumeti. Taj tekst koji ste naveli, razume se, ali uz poteškoće, jer, iako se razume osnovna poruka, ne razume se onaj podsmisao koji svaka pisana poruka u sebi može nositi, a koja se dočarava u razgovoru bojom, tonom glasa, stankama u govoru, i sl. a u pisanju — pravopisom.

Sad, ako neko napiše ime malim slovom, ok, nama, nejtivsima, nije teško shvatiti da se radi o prezimenu, ali šta sa strancima? Ili nekim prezimenima koja se ne završavaju na ić? Suština priče jeste da iako ponekad nije neophodan, jeste potreban da bismo se pravilno razumeli. Ovde neću dodavati argumente tipa: nivo obrazovanosti i sl. jer to su već stvari koje je dobro imati, ali nije presudno za stvarni život.
Don’t ask me why I am a vegan, ask yourself why you’re not.

Ван мреже Бруни

  • Девојчица!!!
  • Администратор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 9.857
  • Сајбер зевзек…
  • Говорим: шпански, енглески
  • Родно место: Београд
    • Српски ми је матерњи језик
    • Српски језички атеље
Одг.: Чему служи правопис?
« Одговор #3 : 15. 01. 2011. у 22.35 »
Koje dužan da se pridržava pravopisa? Pa svako ko želi da bude shvaćen kako treba. Takođe, svako ko radi u medijima, kao i svako ko napiše bilo šta što se objavljuje a ŠNM kupuju. Osim ako je nepoštovanje pravopisnih pravila svojevrstan deo umetničkog izražaja. Ali, to se već vidi na samom početku. Jedno je zbirka pesama, a sasvim drugo npr. priručnik iz geologije. Ko je dužan tu da se pridržava pravopisa, mislim da je savršeno jasno.
Don’t ask me why I am a vegan, ask yourself why you’re not.

Ван мреже Зоран Ђорђевић

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 2.426
  • Говорим: енглески, француски, немачки, БХС, натуцам руски.
  • Родно место: Београд. Живим у централној Србији
    • Српски ми је матерњи језик
Одг.: Чему служи правопис?
« Одговор #4 : 15. 01. 2011. у 22.56 »
Нико. Али неко ко држи до себе, до понашања, облачења, изгледа, опхођења, говора, језика…, држаће се и правописа. Не мора свако бити члан САНУ да би био писмен, нити мора знати шта је депрефиксација, али упамитити неколико смерница и неговати добар изговор свакако није велики ментални напор. Тако ће бити више поштован у друштву него неко ко носи прљаве ципеле, заудара, фрља се с падежи или с краткосилазним нагласком на првом слогу у све и једној речи.

Не прихватам изговор да је неко сувише лењ да инсталира нашу тастатуру и научи да куца њоме, припази на основну интерпункцију — тачку и зарез, мало и велико слово и томе слично. То ми је у равни с тиме да исти носи пелене за одрасле јер га мрзи да устане до тоалета да обави основне физиолошке потребе.

 За мене је писање по правопису питање личне сујете. Као што за одлазак у позориште или на пословни састанак нећу обући тегет сако и хавајску кошуљу.
   Иначе, немам никакве практичне користи од писања по правопису. Још сам навукао на себе гнев свих секретарица у фирми кад почнем да им исправљам писма. Нарочито кад пишу прво презиме па име. Једина ми је сатисфакција што углавном мене питају (кад их то интересује или се споре) како се шта правилно пише. Једино ја имам правопис на столу.
« Последња измена: 15. 01. 2011. у 23.07 Бруни »

Ван мреже Đorđe

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 874
Одг.: Чему служи правопис?
« Одговор #5 : 15. 01. 2011. у 23.38 »
Svi ste u pravu. [osmeh]

Na prvom mestu Bruni — primarni oblik jezika jeste govorenje. Urođeno nam je da se sporazumevamo govorom, i tokom svoje evolucije usavršili smo u potpunosti metode sporazumevanja govorenjem. Međutim, s razvojem civilizacije došlo je i pisanje. Jedina mahana govorenja, ali ironično — baš ona najteža kada je komunikacija u pitanju, jeste to što je govor ograničen na to da se pošiljalac i primalac poruke nalaze u isto vreme na istom mestu. (Danas, međutim, s razvojem tehnike, ni to ograničenje više ne postoji, pa će u budućnosti verovatno govorenje postati i neograničeno.) Problem s kojim se razvoj civilizacije susreo, prije ovoga današnjeg razvitka tehnike dakako, bio je taj kako prenijeti jezičku poruku na veću razdaljinu, i za duže vreme; jer je to bilo presudno potrebno sve modernijem funkcioniranju ljudskog društva. Tako je nastalo pisanje. Ali pismo je sasvim drugi medij nego što je to govorenje, i ono ima svojih ograničenja. Pravopis je, upravo, jedan od načina da se ta ograničenja i nedostaci pisanja, za potrebe neometane i ispravne komunikacije, otklone. Dakle, Bruni je to super objasnila.

Ali ima pravo i Šomi kada opaža i tu socijalnu konotaciju pravopisa. Govorenje nam je, znači, urođeno i za to smo svi sposobni, ali pisanje nije. Ono se mora naučiti; ono je, dakle, veština, zanat koji se uči. Mnogi i ne nauče. Pošto je tako, u društvu je i pisanje, kao i svaka druga veština, postalo s jedne strane i stvar prestiža. Tako je i pravopis, koji makar i u najprimitivnijoj formi ipak uvek obavezno ide uz pisanje, postao stvar društvenog prestiža. Zato se ljudi i upinju da budu što „pismeniji“.

Međutim, Zoranova je poanta najpronicljivija — a šta je to što određuje taj „stepen pismenosti“, i zašto to baš mora biti tako? Okej, elementarna pismenost nam je neophodna da bismo uopšte pisali (pa i taj u Zoranovom primeru, recimo, ipak odvaja reči belinama, što je opet neka, makar rudimentirana, vrsta pravopisa), ali sve te nijanse — veliko i malo slovo, zarezi i tačke-zarezi, crte i crtice — je li sve to toliko bitno? Pa nije, naravno; očigledno je (kao u Zoranovu primeru) elementarna komunikacija moguća i bez svega toga. Ali samo elementarna. Nešto suptilnije (kao u Bruninom primeru sa onom čuvenom anegdotom o rečima grčke proročice) neće se moći napisati bez tih pravopisnih nijansi. Za to su nam one, ipak, potrebne. Ali opasno je (što primećuje Zoran u vezi s gnevom sekretarica u svojoj firmi, a što je istakao Šomi) kada one postanu, upravo, sredstvo društvene podele, segregacije ili čak i represije. Kada postanu stvar prestiža i „klasnih borbi“. [namig] Ali jezik je uvek izuzetno podložan tome, i govoreni i pisani. Zato na to treba paziti, i protiv toga se boriti. Jezik je mač s dvije oštrice; kako govor, tako i pismo (i uz pismo i pravopis).

Nije, dakle, pravopis nužan svima. I ne treba ga ni nametati, — ići, recimo, po pijaci dokon pa ispravljati one kumice što prodaju sir, kako on, zaboga, nije „masan“ nego „mastan“. [roll] Ali ko piše, recimo, za novine, trebalo bi ipak da bude dobro obučen vladanju pravopisom, prije svega sa njegove pragmatične strane. [namig]
„Either you repeat the same conventional doctrines everybody is saying, or else you say something true, and it will sound like it's from Neptune.“ (Noam Chomsky)

Ван мреже dan555

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 429
  • Родно место: Београд
    • Српски ми је матерњи језик
    • www.sftim.com
Одг.: Чему служи правопис?
« Одговор #6 : 16. 01. 2011. у 01.52 »
Пар ствари ми је занимљиво.
Цитат
Problem s kojim se razvoj civilizacije susreo, prije ovoga današnjeg razvitka tehnike dakako, bio je taj kako prenijeti jezičku poruku na veću razdaljinu, i za duže vreme; jer je to bilo presudno potrebno sve modernijem funkcioniranju ljudskog društva. Tako je nastalo pisanje.
Да ли се под "језичка порука" подразумевају пописи пореских обвезника? Колико се сећам, тако је настало писмо — да би се знало ко колико треба да плати дажбина.

Цитат
Govorenje nam je, znači, urođeno i za to smo svi sposobni, ali pisanje nije. Ono se mora naučiti; ono je, dakle, veština, zanat koji se uči.
Овај, не бих рекао да нам је говорење урођено. И језик са мора учити (претпостављам да говорење подразумева знање језика). Негде сам прочитао да се способност учења језика губи после 12. године. Дакле, учи се, не рађамо се са знањем артикулисања гласова.

Мислим да сам негде већ писао да на СМФ-овом форуму има оних који напишу питање без поштовања правописа па је практично немогуће одгонетнути шта их мучи. Осим тога, напорно је читати неписмено написан текст.

Ван мреже Belopoljanski

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 2.255
Одг.: Чему служи правопис?
« Одговор #7 : 16. 01. 2011. у 02.14 »
Зоране, мени је веће упознавање са правописом само донело невоље. Исте такве. Ем што ми све више ствари смета, па људи само колутају очима када их и најобазривије опоменем да је нешто неправилно (а у питању није исправљање људи по пијаци, него људи који пишу и штампају текстове и чланке), улазим у сукобе са онима који „знају“ да је нешто што је правилно неправилно и обрнуто, а што је нагоре и сам правим исте такве грешке јер сам се довољно погордио тиме што знам нешто више од просека, а опет сам далеко од неког квалитетног и потпуног знања.

И, наравно, постидим се нечега што видим да сам написао раније, а неправилно.

Што се тиче оног цитата горе, то не бих критиковао. У питању је посебна норма која се зове „писање на интернету“. Писање по форумима, коментарима, Фејсбуку или на чату не подлеже строгој норми и ту сам видео људе који пишу беспрекорним, готово савршеним стилом уз савршено складне реченичне конструкције, правилно постављање интерпункције и одвајање пасуса размаком, а „осисаном латиницом“ и уз употребу искључиво малих слова. Одабрали су то као свој стил нет-комуникације, а сигурно не би тако писали у некој формалнијој прилици. Овај форум и ОДФ не рачунам, јер је овде тема језик.

Ван мреже dan555

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 429
  • Родно место: Београд
    • Српски ми је матерњи језик
    • www.sftim.com
Одг.: Чему служи правопис?
« Одговор #8 : 16. 01. 2011. у 03.01 »
За чет се слажем да је тешко, скоро немогуће, писати без грешака јер ту практично писмо служи као говор.
С друге стране, не налазим оправдање за (намерне) грешке у форумима. Ту нема журбе при писању.
Мислим да непоштовање правописа не би могло да се подведе под стил.

Ван мреже Đorđe

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 874
Одг.: Одг.: Чему служи правопис?
« Одговор #9 : 16. 01. 2011. у 16.32 »
Да ли се под "језичка порука" подразумевају пописи пореских обвезника? Колико се сећам, тако је настало писмо — да би се знало ко колико треба да плати дажбина.

Jeste. Različita pisma su nastala na različitim mestima (u različitim civilizacijama) u različita vremena. Ali uglavnom jest svugde presudan bio razvoj ekonomije (pa uz to i poreskog sistema ili sudstva i sl.). Pa kad se videlo da se tako mogu beležiti i druge informacije, onda su uz brojeve i slične stvari ljudi počeli beležiti i jezičke poruke.

Овај, не бих рекао да нам је говорење урођено. И језик са мора учити (претпостављам да говорење подразумева знање језика). Негде сам прочитао да се способност учења језика губи после 12. године. Дакле, учи се, не рађамо се са знањем артикулисања гласова.

Naprotiv, rađamo se s tim znanjem. Bebe počinju da artikulišu glasove već oko drugog meseca života. Do osmog meseca, već umeju da produkuju bilo koji glas bilo koga jezika na svetu. [osmeh] To se zove faza bablinga, i to je ono kada bebe igrajući se nešto same sa sobom pričaju, guguću, brbljaju, a roditelji pojma nemaju šta to znači. [mig] U stvari, bebe tako isprobavaju i uvežbavaju svoj govorni aparat. I tako negde do desetog meseca testiraju „odgovor“ sredine na to svoje blebetanje, i onda prosto izbace iz bablinga skoro sve one glasove i slogove koji nisu naišli na odgovor u sredini, tj. sve ono što nisu čule u povratnoj reakciji od roditelja, bake i deke, starije braće i sestara i sl.; a zadrže one glasove koji su u upotrebi u toj sredini, tj. već tad počinju da usvajaju taj jedan konkretan maternji jezik svoje sredine.

Maternji jezik se ne uči; njega deca usvajaju, a ne uče. Tu leži velika razlika. Pretpostavka je da nam je znanje jezika urođeno, dakle deca već imaju sve preduslove za usvajanje jezika. Onda samo, s tim znanjem, isprobavaju odgovor sredine, pa tako odbace sve ono čega nema u tome jednom konkretnom jeziku njihove sredine, a usvoje ono što jeste tu. Jer, svi ljudski jezici imaju jako sličnu strukturu. Varijacije koje postoje između različitih jezika zapravo su minimalne, sve osciluju u malom, bliskom prostoru oko jedne iste ose. Beba se rađa sa tim opštim znanjem o jeziku, dakle sa tim svim oscilacijama tu negde u njenom mozgu, a onda samo izvrši selekciju u skladu s odgovorom sredine — „aha, ovo može, a ovo ne može“. Zato beba može usvojiti bilo koji jezik — rodi se u Jugoslaviji, recimo, a ti je onda prebaciš na Kubu: usvojiće španski kao maternji jezik, sve kao da je i rođena tamo. Jer beba ima urođenu sposobnost da nauči bilo koji ljudski jezik. Ali ako već izvrši tu selekciju, ako već adaptira tu svoju sposobnost na jedan konkretan maternji jezik; npr. ova beba s Kube ako je u 15. godini vratiš ovamo; onda je već kasno — sada je njoj srpskohrvatski strani jezik koji mora učiti, i za koji ona više nema tu prirodnu sposobnost da ga savlada maltene bez ikakvog truda, kao što to rade bebe. Dete u roku od svega dve-tri godine usvoji maternji jezik. Gde se još bilo koji jezik, ako pretpostavimo da beba uči jezik sredine tako kao što odrasli ljudi uče strane jezike, može tako dobro naučiti za tako kratko vreme? Može jedino otud što beba ima urođenu sposobnost za usvajanje jezika.

To što se mogućnost za usvajanje jezika izgubi nakon određenog starosnog praga upravo je jedan od najjačih dokaza za to da je znanje jezika urođeno. Da se jezik uči, kao što se recimo pisanje uči, onda bi se mogao naučiti bilo kad u životu — kao što se i nepismena baba od šezdeset godina u šezdeset prvoj može opismeniti. [osmeh] Ali nije tako — mozak deteta, u kojem se nalazi to urođeno znanje jezika, s vremenom gubi neurone. Negde do 12. godine, u našem mozgu je već višestruko manje neurona nego što je bilo odmah po rođenju. S njima se, dakle, izgubi i to urođeno znanje jezika. Jedino ako je znanje jezika urođeno, dakle, možemo objasniti zašto deca nakon negde oko 12. godine, ako su celo detinjstvo dotad provela u izolaciji, više ne mogu u potpunosti, ili ne mogu uopšte, usvojiti jezik i kada ih vratiš u ljudsku sredinu. Ne mogu, jer su izgubila te urođene preduslove za usvajanje jezika s kojima su se bila rodila, a koji se jedino aktiviraju onda kada naiđu na jezički odgovor sredine u odgovarajućem vremenskom roku. Ako ne naiđu na odgovor sredine do nekog starosnog praga, onda je već prilika za usvajanje jezika izgubljena. To je, dakle, dokaz za to da je jezička sposobnost urođena ljudima — jer se ona aktivira samo onda kada naiđe na odgovor sredine u odgovarajućoj dobi, a čim je tako, onda mora, dakle, prvo imati nešto što će se aktivirati na poticaj sredine. Ako se dete drži u potpunoj izolaciji od drugih ljudi do negde oko 12. godine, pa se onda vrati među ljude; tada je poticaj sredine uglavnom uzaludan — možeš se truditi oko tog deteta koliko hoćeš, ono više ne može usvojiti jezik. Da se jezik uči, moglo bi ga i to dete naučiti, kao što može i dalje da nauči razne stvari, bez obzira na to što je bilo u izolaciji dvanaest godina. Ali ta tzv. „divlja deca“, koju su ljudi pronalazili kojekuda odrasle same u šumama nakon starosnog praga za usvajanje jezika (ili, nažalost, držane zatvorene i potpuno izolirane na tavanima i u podrumima kuća od strane svojih umobolnih roditelja), više uglavnom nikako nisu mogla da se nauče jeziku kada su bila vraćena u ljudsku zajednicu, bez obzira na sav trud i rad sa njima.
„Either you repeat the same conventional doctrines everybody is saying, or else you say something true, and it will sound like it's from Neptune.“ (Noam Chomsky)

Ван мреже Бруни

  • Девојчица!!!
  • Администратор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 9.857
  • Сајбер зевзек…
  • Говорим: шпански, енглески
  • Родно место: Београд
    • Српски ми је матерњи језик
    • Српски језички атеље
Одг.: Чему служи правопис?
« Одговор #10 : 16. 01. 2011. у 19.23 »
Đole, a da prebacimo ovo tvoje pisanije na sajt kao jezičku zanimilivost? Vrlo je zanimljuivo ovo što si napisao.
Don’t ask me why I am a vegan, ask yourself why you’re not.

Ван мреже dan555

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 429
  • Родно место: Београд
    • Српски ми је матерњи језик
    • www.sftim.com
Одг.: Чему служи правопис?
« Одговор #11 : 16. 01. 2011. у 19.50 »
Хм, мало сам гуглао о настанку језика и усвајању код деце, и ово што је Ђорђе написао је само једна од теорија. Не може се узети као научна чињеница.

Видим да се разлукују усвајање и учење, па би било лепо да се разлика објасни.

Такође, чини ми се да има неких нелогичности. Рецимо:
Цитат
Pretpostavka je da nam je znanje jezika urođeno, dakle deca već imaju sve preduslove za usvajanje jezika.
Могуће да грешим, али овде се појам „знање“ користи помало непрецизно. Када се нешто зна, нема потребе ни усвајати ни учити то нешто. Да нам је знање језика урођено, проговорили бисмо сами од себе, чим нам се говорни апарат формира.

Пре ће бити ово:
Цитат
Može jedino otud što beba ima urođenu sposobnost za usvajanje jezika.
Способност да се нешто усвоји или научи није исто што и знање. Само је предуслов за стицање знања.

Ван мреже Бруни

  • Девојчица!!!
  • Администратор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 9.857
  • Сајбер зевзек…
  • Говорим: шпански, енглески
  • Родно место: Београд
    • Српски ми је матерњи језик
    • Српски језички атеље
Одг.: Чему служи правопис?
« Одговор #12 : 16. 01. 2011. у 19.59 »
Mislim da se tu Đorđe odnosio na artikulaciju glasova, ne ni na kakav poseban jezik. Lepo je to objasnio sa onom bebom koja se rodi u Jugoslaviji pa je odnesu na Kubu. Dakle, urođeno nam je da artikulišemo glasove, a kako ćemo ih artikulisati, pitanje je sredine gde se nalazimo.
Don’t ask me why I am a vegan, ask yourself why you’re not.

Ван мреже dan555

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 429
  • Родно место: Београд
    • Српски ми је матерњи језик
    • www.sftim.com
Одг.: Чему служи правопис?
« Одговор #13 : 16. 01. 2011. у 20.09 »
То није знање језика.
Цитат
Pretpostavka je da nam je znanje jezika urođeno, dakle deca već imaju sve preduslove za usvajanje jezika.
Урођена способност да артикулишемо гласове није спорна.

У овој реченици ми је нејасно како истовремено тврди да су нам урођени и знање језика и предуслови за усвајање. Ако нешто већ знамо чему усвајање тог знања?

Ван мреже Бруни

  • Девојчица!!!
  • Администратор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 9.857
  • Сајбер зевзек…
  • Говорим: шпански, енглески
  • Родно место: Београд
    • Српски ми је матерњи језик
    • Српски језички атеље
Одг.: Чему служи правопис?
« Одговор #14 : 16. 01. 2011. у 20.16 »
То није знање језика.
Цитат
Pretpostavka je da nam je znanje jezika urođeno, dakle deca već imaju sve preduslove za usvajanje jezika.
Урођена способност да артикулишемо гласове није спорна.

У овој реченици ми је нејасно како истовремено тврди да су нам урођени и знање језика и предуслови за усвајање. Ако нешто већ знамо чему усвајање тог знања?
Pa to ti kažem, mislim da je tu Đole mislio zapravo na artikulaciju. No, da sačekamo Đoleta, pa da vidimo da li sam u pravu ili grešim.  [namig]
Don’t ask me why I am a vegan, ask yourself why you’re not.

Тагови: