Da se prvo osvrnem na izuzetak koji to nije: postoje dve klase "zamenica na
-god", dosta različitog značenja, a koje se u pisanju razlikuju da li su odvojene ili spojene, a u govoru po tome koji je segment naglašen:
šta gȍd, ko gȍd, gde gȍd = bilo šta, bilo ko, bilo gde itd.
Šta god da ti kažem, ti se naljutiš.štàgod, kògod, gdègod = nešto, neko, negde itd;
Treba li da ti štagod kupim?Koristi se u upitnim i modalnim rečenicama. (Nećemo reći *
Kupio sam ti štagod, ali je u redu npr.
Kupi mi štagod.)
Obično se i iz konteksta razaznaje koje značenje je namereno, tako da nema puno opasnosti od zabune čak i pri pogrešnom naglašavanju.
Što se tiče dijalekata, rekao bih da svi staroštokavski dijalekti, bez izuzetka, omogućavaju naglašavanje na poslednjem slogu. Evo Ivićeve mape sa Vikipedije: