Nisam stručnjak za istorijsku slavistiku, daleko od toga, ali izgleda da je ovo rezultat praslovenske fonotaktike i glasovnih promena koje su se desile u međuvremenu.
Na
http://www.philology.nsc.ru/departments/ruslang/books/RES_1-2007.pdf može se videti prvi tom (pod A)
Ruskog etimološkog rečnika, gde se može doći do sličnog zaključka: gotovo sve reči na A su u ruskom stranog porekla, izuzevši mali skup funkcionalnih reči (a, ali, ama, ako itd.)
Iako je korpus mali, na
https://en.wiktionary.org/wiki/Category:Proto-Slavic_terms_derived_from_Proto-Indo-European mogu se videti neki praslovenski koreni, od kojih su oni na a- umereno brojni. Tu se navode
a-, ablo, ablъko, adati, agnę, agoda, aje, astrębъ, (j)azъ, gde ćemo lako prepoznati naše
jabuka, jadati, jagnje, jaje, jastreb, ja. Slično, kod
Fasmera pod slovom Я ćemo naći još mnogo prepoznatljivih reči zajedničkog slovenskog porekla kao što su
jama, jare, jeka itd.
Izgleda da je u nekom trenutku zajedničkog staroslovenskog razvoja došlo do glasovne promene gde je početno
*a prešlo u
ja, što praktično nije ostavilo nijednu leksičku reč na -a.
Koliko mi se čini, nemamo ni izvornih reči na
e-, a i one na
i- i
o- su nastale prefiksacijom (
iz-, od-, o(b)-, oko-). Mislim da je praslovenski u nekom stepenu razvoja imao sve slogove u formi C(C)V.