Аутор тема: Интерпункција индиректних говорних чинова  (Прочитано 39149 пута)

0 корисника и 1 гост прегледају ову тему.

Ван мреже Dacko

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 461
Ama koristi je koliko voliš, ali je napiši ispravno, kao direktno pitanje (ako već ne možeš bez suvišnog „ne znam“)! Npr. ovako:
Ne znam: da li možda da ponesem kišobran?

Na sve ostalo prosto ne mogu više da odgovaram, ako ne uviđaš da „Ne znam da li da ponesem kišobran“ nije isto što i „Da li da ponesem kišobran?“ ma šta ti mislio dok te rečenice izgovaraš, niko te vala neće ni ubediti u to, a ako neko dopusti da ti njega ubediš da takve rečenice odsad treba da završava upitnikom iako to dosad po sopstvenom znanju i osećaju nije činio, na čast mu.
« Последња измена: 17. 03. 2013. у 14.23 Dacko »

Ван мреже Бруни

  • Девојчица!!!
  • Администратор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 9.857
  • Сајбер зевзек…
  • Говорим: шпански, енглески
  • Родно место: Београд
    • Српски ми је матерњи језик
    • Српски језички атеље
Ali, ako se pita, onda nije zavisnoupitna! Onda je upitna.

Pretpostavljam da ćeš ti to uraditi. (zavisnoupitna, jer je glavni glagol pretpostavljam kojim se izjavljuje nešto, a pitanje se sadrži u drugom, zavisnom delu).

Pretpostavljam da ćeš ti to uraditi? (pitanje je u prvom delu, u glavnom glaglou, a drugi deo rečenice nije upitan, nego izjavan jer je neka dopuna pitanju, ali ne i samo pitanje)

Ali pitanje nije u prvom delu! Pitanje nije da li ja pretpostavljam (ponovo, zašto bih ja nekog drugog pitao šta ja sam pretpostavljam!), pitanje je da li ćeš ti to uraditi.

Isto tako, u Ne znam da li da ponesem kišobran?, pitanje nije da li ja (ne) znam, nego da li da ponesem kišobran!

Pitanje JESTE u prvom delu ako rečenica ima upitnik na kraju i ima uzlaznu intonaciju. Ako je pitanje u drugom delu, onda se radi o zavisnoupitnoj rečenici i onda se ne stavlja upitnik nego tačka. S tim u vezi, sasvim se slažem s tobom da je besmisleno stavljati pitanje u prvi deo rečenice, pa je samim tim besmisleno stavljati i upitnik na njenom kraju.
Don’t ask me why I am a vegan, ask yourself why you’re not.

Ван мреже Бруни

  • Девојчица!!!
  • Администратор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 9.857
  • Сајбер зевзек…
  • Говорим: шпански, енглески
  • Родно место: Београд
    • Српски ми је матерњи језик
    • Српски језички атеље
Međutim, a propos tog problema, moj stav je da Ne znam da li da ponesem kišobran? u kontekstu:

SItuacija 1: Spremaš se da izađeš iz kuće. Razmišljaš kakvo će vreme biti tokom dana.
— Mislim da sam sve ponela… Ne znam da li možda da ponesem kišobran?
— Ponesi, kažu da će kiša večeras.

nije konstatacija, jer kao takva ne bi imala nikakvu komunikativnu funkciju, nego jedino ima smisla kao pitanje. Ti možeš samo još da tvrdiš da takvu rečenicu prosto nije moguće izgovoriti u takvom kontekstu, ali ja sam živ primer da je moguće, jedino ako mi srpski nije maternji…

Prvo, nije ti baš uspelo da izgovoriš tu rečenicu kao upitnu, tako kako je napisana, samo s upitnikom na kraju, što je samo dokaz da nisi u pravu, tj. da ja jesam u pravu kad kažem da je nemoguće izgovoriti tu rečenicu kao upitnu. Drugo, kao što Dacko reče, ona može biti upitna bez problema, ali sa drugačijom interpunkcijom unutar nje same. Da bi bila upitna, mora iza onog "ne znam" da stoji nešto: dve tačke, crta, ili barem zarez, a u govoru malo duža pauza, čime daješ do znanja čitaocu ili slušaocu da je taj drugi deo rečenice direktno pitanje, a ne zavisnoupitna rečenica.
Don’t ask me why I am a vegan, ask yourself why you’re not.

Ван мреже Vukvuk

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 2.416
    • Српски ми је матерњи језик
Pitanje JESTE u prvom delu ako rečenica ima upitnik na kraju i ima uzlaznu intonaciju. Ako je pitanje u drugom delu, onda se radi o zavisnoupitnoj rečenici i onda se ne stavlja upitnik nego tačka. S tim u vezi, sasvim se slažem s tobom da je besmisleno stavljati pitanje u prvi deo rečenice, pa je samim tim besmisleno stavljati i upitnik na njenom kraju.

Znači:

Pretpostavljam da ćeš ti napisati izveštaj? —  Da, pretpostavljaš.

ako je pitanje u prvom delu?

Prvo, nije ti baš uspelo da izgovoriš tu rečenicu kao upitnu, tako kako je napisana, samo s upitnikom na kraju, što je samo dokaz da nisi u pravu, tj. da ja jesam u pravu kad kažem da je nemoguće izgovoriti tu rečenicu kao upitnu. Drugo, kao što Dacko reče, ona može biti upitna bez problema, ali sa drugačijom interpunkcijom unutar nje same. Da bi bila upitna, mora iza onog "ne znam" da stoji nešto: dve tačke, crta, ili barem zarez, a u govoru malo duža pauza, čime daješ do znanja čitaocu ili slušaocu da je taj drugi deo rečenice direktno pitanje, a ne zavisnoupitna rečenica.

http://www.sendspace.com/file/a4nk08
« Последња измена: 17. 03. 2013. у 14.34 vukvuk »

Ван мреже Бруни

  • Девојчица!!!
  • Администратор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 9.857
  • Сајбер зевзек…
  • Говорим: шпански, енглески
  • Родно место: Београд
    • Српски ми је матерњи језик
    • Српски језички атеље
Pitanje JESTE u prvom delu ako rečenica ima upitnik na kraju i ima uzlaznu intonaciju. Ako je pitanje u drugom delu, onda se radi o zavisnoupitnoj rečenici i onda se ne stavlja upitnik nego tačka. S tim u vezi, sasvim se slažem s tobom da je besmisleno stavljati pitanje u prvi deo rečenice, pa je samim tim besmisleno stavljati i upitnik na njenom kraju.

Znači:

Pretpostavljam da ćeš ti napisati izveštaj? —  Da, pretpostavljaš.


Ne. Odgovor bi bio, Da, dobro pretpostavljaš.


Prvo, nije ti baš uspelo da izgovoriš tu rečenicu kao upitnu, tako kako je napisana, samo s upitnikom na kraju, što je samo dokaz da nisi u pravu, tj. da ja jesam u pravu kad kažem da je nemoguće izgovoriti tu rečenicu kao upitnu. Drugo, kao što Dacko reče, ona može biti upitna bez problema, ali sa drugačijom interpunkcijom unutar nje same. Da bi bila upitna, mora iza onog "ne znam" da stoji nešto: dve tačke, crta, ili barem zarez, a u govoru malo duža pauza, čime daješ do znanja čitaocu ili slušaocu da je taj drugi deo rečenice direktno pitanje, a ne zavisnoupitna rečenica.

http://www.sendspace.com/file/a4nk08

OK. Shvatam. Ali svejedno, ja bih pisala iza "ne znam" zarez ili crticu. Prviše si brzo izgovorio da bi mogla da stoji dvotačka. Jednostavno mi nije logično da vidim tu rečenicu napisanu samo sa upitnikom na kraju.
Don’t ask me why I am a vegan, ask yourself why you’re not.

Ван мреже Тузор

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 515
  • Ко је субјекат, не може да размишља објективно.
  • Родно место: Краљево
    • Српски ми је матерњи језик
Мислим, ипак,  да конструкције реченица са "претпостављам", "мислим", "надам се", "очекујем" у функцији постављања питања, а не изражавања става говорника, одговарају енглеском језику, заправо - духу енглеског језика.
Као шеф, не бих својој "потчињеној" поставио питање: -Претпостављам да ћеш завршити извод из записника до сутра?
Још мање бих то "окренуо" у: - Завршићеш до сутра извод из записника, претпостављам?

Са друге стране, овај исказ са тачком на крају значио би моје уверење да ће колегиница завршити посао до сутра, с тим што не постоји елемент потпуне сигурности.

Зашто кажем да не бих овако поставио питање? Делује ми надмено, извештачено културно, наглашено званично, у ствари: куртоазно-нарцисоидно. Уместо да се питањем наговести значај одговора саговорника, овде се у први план истиче личност постављача питања, што сматрам да је типично обележје оних који говоре германским језицима.
Свака идеја, која је у нама апсолутна, или адекватна и савршена, јесте истина.

Тагови: