Ja sam krenuo kapuerom da se bavim kad je u Srbiji za nju znalo možda 30 ljudi. Bio sam u drugoj generaciji kapuerista, ali sam upoznao skoro celu prvu. Niko od nas tad nije znao portugalski i svu kapuerističku terminologiju smo prenosili na slepo, često i ne znajući stvarno izvorne termine. Samo ime veštine smo izgovarali neujednačeno.
Decenija je od tad prošla, ja sam portugalski naučio a usput sam sreo (ako ne već upoznao) sigurno hiljadu drugih koji su se bar nakratko bavili kapuerom u Srbiji. Mnogi termini su nam i danas neujednačeni, ali ovaj se uglavnom ustalio: kapuera. Najsličniji niz glasova u srpskom bi bio "kapuejra" ali to se u stvarnosti samo izuzetno čuje. Postoji i "kapoera", ali vrlo retko, i uglavnom (mislim) povedeno za grafijom, kad govornik ne kapira baš portugalsku fonologiju. Neretko se u praksi čuje reč i izgovorena portugalskije, s nesrpskim dvoglasom u sred srpske rečenice.
U pisanju srećem "kapoera" srazmerno češće nego u govoru. Srpski diskurs o kapueri se vodi gotovo potpuno usmeno, pa ljudi koji pišu letke i veb sajtove (uvek volonteri, u slobodno vreme, i ne uvek jezički potkovani) umeju da osete da rade nešto naopako ako tu reč koju su hiljadu puta izgovorili sa u konačno stave na papir tako kako je izgovaraju - jer se izvorno piše sa o.
Koliko se sećam preporuka za portugalski iz Pravopisa iz 1993. (valjda nisu menjane u novom, a i mislim da ih se baš dobro sećam) nema nikakve sumnje da one upućuju na prenos kapoeira, ne kapoera ni kapuera, a o toj "kapoiri", budalaštini s Vikipedije, nema ni govora.
S druge strane, postoji i pravilo da se odomaćeni prenosi ostavljaju onako kako su odomaćeni. "Kapuera" se možda nije baš odomaćila u opštem srpskom jeziku, ali mi koji se njom bavimo, koji je najviše u usta uzimamo i kojima je najviše prirasla srcu tako govorimo. Ta reč pripada jednom fahu, tako reći jednom skupu srodnih "stručnih" termina jedne "branše", i bar ta branša već ima svoj odomaćeni prenos. Izbegavam pomalo reč "transkripcija" jer je prenos pre svega usmeni.
Ima li ovo gore ikakvu težinu kao argument za pravilo o odomaćenosti, procenite vi. I ko zna, možda bi se mogao ponuditi i neki slabašan argument da su preporuke za transkripciju namenjene više imenima ljudi i firmi, a da ne moraju biti čvrsta pravila za opšte pozajmljenice.
Ja sebe ne mogu da zamislim da ozbiljno čitam petosložno "ka-po-e-i-ra" - reč nije petosložna ni u portugalskom ni u srpskom (kako smo je do sad koristili). I uopšte, sled tri samoglasnika deluje neskladno kod nas, iako postoje presedani za to. Kad bih čitao naglas neki članak o "kapoeiri" najprirodnije bi mi bilo da se pretvaram da je napisano drukčije.