Српски језички атеље

Српски језички атеље => Правопис => Тему започео: rade у 17. 03. 2015. у 14.19

Наслов: Миа по падежима
Поруку послао: rade у 17. 03. 2015. у 14.19
Телебак у "Гласу Српске": "Зауставља ме на улици жена с питањем, како да дозива ћерку која се зове Миа, а ја јој кажем - сама си јој давала такво име, сама је и зови". Тј. тај што пита треба да види како родитељи дозивају то дете, а ако ни они не знају, онда може било како :)   
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: Бруни у 17. 03. 2015. у 14.23
Nije Telebak baš bog zna kakav autoritet, ruku na srce.
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: J o e у 17. 03. 2015. у 15.29
Па овде има смисла оно што хоће рећи. Скоро сам чуо да једна лекторка прописује да се име Миа мења по падежима Мије, Мији… То је све ОК по правопису, али се у оваквом случају глава мора извући из књига.
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: Dacko у 17. 03. 2015. у 15.35
Hm, po onome što viđam po knjigama neće biti da je samo jedna, nego pre da je to preovlađujući lektorski stav. Ne bi valjda ti pisao Mii ili Miin?
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: Бруни у 17. 03. 2015. у 15.41
Pa to jedino i izgleda logično, jer u suprotnom bilo bi mnogo nezgodno (kako Dacko navede oblike, totalno bez veze: Mii, Miiom). Ne smeta meni ono što kaže Telebak u ovom slučaju, nego kako kaže, malo mi drčno izgleda (no to ovde nema veze, čisto sam se samo malo iznervirala :) ). Već smo odavno zaključili da kad su imena u pitanju, tu se onaj koji nosi ime dosta pita. Imadosmo tamo i neke Daniela, Mariane i sl…

Mada, da budem iskrena, meni i kod muškog roda gde i nije tako strašno, ipak strašno izgleda bez J: Antonio, Antonia, Antoniu….
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: J o e у 17. 03. 2015. у 16.09
Hm, po onome što viđam po knjigama neće biti da je samo jedna, nego pre da je to preovlađujući lektorski stav. Ne bi valjda ti pisao Mii ili Miin?

Јашта бих!

Заправо, пустио бих, у Телебаковом духу, тог паметног кума да дете крсти и деклинацијом по вољи. А заправо ми расправа о овоме изгледа као кад Правопис узме да прописује сленг (типа јел’, журка). Врло сврсисходан посао.
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: Dacko у 17. 03. 2015. у 16.24
Ne slažem se. Recimo, kum je neki domaći pisac i on hoće da mu se lik zove Mia. Lektor tu ništa ne može (usled krasne napomene o ’istrajavanju’ u P10), ali zato može (zapravo po prirodi posla i mora) da ubaci međusamoglasničko J u kose padeže i prisvojni pridev, tako da dobije po pravilima napisano Mijin umesto rogobatnog Miin.  Zatim, mnogo  je književnih dela u kojima ima slenga, a i on se nekako mora zapisati, tako da ima smisla da postoje pravila i za to, naravno sve dok se ne kose sa realnim izgovorom, kao u slučaju nesrećne žurke.
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: J o e у 17. 03. 2015. у 16.45
… која уопште не мора бити из сленга.

Али само ти мени објасни по ком закону логике и правописа у првом случају лектор „ништа не може“, а у другом „може и мора“. Шта је Миа „рогобатније“ него Мии? У Правопису имаш триатлон али и антиинфлациони, те шиити. Судимо ли по закону сопственог утиска?
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: Dacko у 17. 03. 2015. у 16.52
Triatlon i antiinflacioni su složenice na čijem se spoju po pravilu ne piše J, kao što odlično znaš, i nemaju veze s ovom pričom.
Meni je jednako ružno Mia i Mii, ali je ovo prvo nespretnom formulacijom ili baš namerno dopušteno i zato tu lektor ništa ne može, a ovo drugo nije dopušteno, bar ne eksplicitno, i zato se tu mogu slediti pravila.
I zar ne sudimo uvek na osnovu sopstvenog znanja i jezičke kulture, pa i ukusa i utiska? Pa ako nekom taj utisak dopušta Mii, možda će mu dopustiti i studii, menii, a meni, eto, ne dopušta.
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: J o e у 17. 03. 2015. у 17.06
Како немају везе? Правопис, дакле, једнако третира спојеве иа, ие, иу и ии. У једним случајевима се доследно пише — у изузецима (иако, Миа, шиити) се доследно не пише. Ни по чему Мии није недопустивије од Миа.

Експлицитно-неексплицитно, сламка за спасавање. Тако ја могу да кажем да Правопис није навео како се пише антиинфламаторни (иако јесте антиинфлацијски), те стога „могу и морам“ да убацим ту ј, не обазирући се на то што је и ту у питању спој префикса и основе, као што је код Ми-а, Ми-и реч о споју основе и наставка на чијим су рубовима вокали међу којима се редовно мора писати ј.

Најпре судимо „у духу“ правила која даје Правопис. На знање и „стручни осећај“ прелазимо ако је П противречан. А ја сам реаговао не на знање, него на опште термине језичка култура, укус, утисак, рогобатност, под које се данас гурају све врсте језичког игнорантства. Нема ничег рогобатног, неукусног, накарадног у Мии(н), бар не више него у Миа.
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: Dacko у 17. 03. 2015. у 17.10
 Pominjući ’istrajavanje’ i nespretnu formulaciju kojom je dopušteno ’internacionalno Mia’ mislim na napomenu uz tačku 18 u P10, i zato s tim nominativom lektor ništa ne može da uradi bez saglasnosti ’kuma’. S druge strane, za udvojeno I kad nije reč o spoju dveju reči u složenici kao jedini izuzetak navedeni su šiiti koje si naknadno pomenuo, ne i bilo šta drugo, na primer kosi padeži imena Mia. Dakle, taj zakon logike i pravopisa nije moj, već onaj koji je naveden upravo u knjizi koja se time bavi i na koju se lektori i moraju oslanjati, dok si upravo ti predložio ’izvlačenje glave iz knjiga’ u ovom slučaju, prethodno navevši da su padežni oblici Mije, Miji OK po Pravopisu, ali da bi ovde ipak trebalo odstupiti od njega jer… ne shvatih baš razlog sem ako nije da ti se to ne dopada.  I ko se onda ovde rukovodi ličnim ukusom?
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: J o e у 17. 03. 2015. у 17.29
Читај још мало непажљивије и цитирај ме још произвољније, дијалог ће бити квалитетнији.

„Извући главу из књиге“ значи не позивати се папагајски на т. 18.а.1.нап. и на 18.а.2, 18.г, по којима, узетим изоловано и селективно, испада да је Миа-Мије-Мији баш тако прописано. Мије, Мији је ОК по Правопису колико је ОК и Мија. Али ако се неко не зове Мија него Миа, не можеш чапкати по Правопису да изабереш у којем ћеш падежу писати ј а у којем нећеш.
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: Dacko у 17. 03. 2015. у 17.42
Mogu i hoću, baš kao što rade i pominjani lektori. A dijalog je kvalitetan taman koliko takvim stavom i biranim rečima dozvoljavaš da bude. Što se tiče proizvoljnosti citata, izvinjavam se, evo kompletnog, a ti slobodno nastavi da pobijaš ono što si sam rekao, to jest da je menjanje imena Mia po padežima kao Mije, Mije OK po pravopisu.
Скоро сам чуо да једна лекторка прописује да се име Миа мења по падежима Мије, Мији… То је све ОК по правопису, али се у оваквом случају глава мора извући из књига.
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: J o e у 17. 03. 2015. у 18.52
 [bonk]
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: Зоран Ђорђевић у 17. 03. 2015. у 19.13
Имам решење. Преименовати девојчицу у Мила.  :)
Не разумем како родитељи нису размишљали о тој баналној ствари. [neznam]
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: Миланче у 18. 03. 2015. у 11.37
Да видимо како су то Хрвати решили, они су ипак детаљнији и прецизнији што се тиче језика. Они за било које [у оригиналу] енглеско име на -ia убацују Ј у падежима. Ако они то прописују да се ради у страним, што бисмо ми сада оправдавали Мии, Миу итд. Ја се искрено јежим имена Миа, Тиа [чак и знам једну девојчицу], Сиа [ово ће тек бити популарно, по певачици], Мариа, Софиа, Анастасиа [видео сам на Фејсу више Анастасиа] Ана-Мариа и Талиа. А највише ме изнервирају ови што оправдавају таква имена са причом како ће њихова деца можда живети у иностранству па да буде ’лепше’ без тога Ј које задаје муке странцима. Па побогу, толико страних имена без комбинације IA има и која могу лепо звучати и у српском… 

(http://img.prntscr.com/img?url=http://i.imgur.com/AtVcyFM.png)


Адриане, Даниеле и остале са ИА у средини лакше подносим и не сметају ми.
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: J o e у 18. 03. 2015. у 20.00
Али ово није правило о писању транскрибованог имена Миа, Мариа, него о писању оригиналног облика с падежним наставцима. То постоји и у нашем П10 (т. 195.б).
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: Dacko у 19. 03. 2015. у 08.34
A iz kog bi nam to jezika stiglo transkribovano ime Maria? Kod nas ima devojčica koje se tako zovu, i ima svih onih imena koje Milanče pomenu, ali to nema veze s transkripcijom, nego upravo sa time što roditelji žele da im se ime deteta piše isto kao strano, pa ne dozvoljavaju da se to strano ime transkribuje.

Postoji jasno pravilo od koga ni u jednoj gramatici nećemo naći izuzetak:
Kod imenica čija se osnova završava na I prilikom deklinacije umećemo J ispred padežnih nastavaka -A, -E, -I, -U.
Otkud nama ta osnova na I ni po čemu ne utiče na promenu koja zavisi od nje.

Kod deklinacije imena Mia dešava se isto što i u deklinaciji imena tipa Antonio, ili u građenju i promeni prisvojnog prideva od imena Li, ili prilikom promene reči hobi, meni, a to je umetanje slova J između osnove i nastavaka zato što se osnova reči završava na I a nastavci počinju vokalima A, E, I, U. Tu već nema razloga da se pravi izuzetak ma koje da je ime u pitanju i bez obzira na to da li ono sadrži ili ne sadrži J u nominativu. Eto, to je razlog što lektori pišu Miji, Mijin, iako drugima ne mogu zabraniti da o Mii pišu iz hobia koliko god im je volja.

Pogledajmo to na primeru deklinacije imena Maria (u slučaju naših devojčica kojima tako piše u krštenici) i Marija, kao i imena Antonio i Antonije.
N. Maria                 Marija           Antonio               Antonije
G. Mari + j + e       Marij + e       Antoni + j + a        Antonij + a
D. Mari + j + i         Marij + i        Antoni + j + u        Antonij + u
A. Mari + j + u        Marij + u       Antoni + j + a      Antonij + a
V. Maria                 Marija           Antonio                  Antonije
I. Mari + om           Marij + om    Antoni + om         Antonij + em
L. Mari + j + i          Marij + i        Antoni + j + u         Antonij + u

Razlikuju se samo u nominativu, vokativu i instrumentalu, ali ostali padežni oblici, iako je ishod isti, nisu građeni na isti način.
Kao što u promeni imena Antonio ubacujemo J kojeg u nominativu, logično, nema, tako ubacujemo i J u promenu imena Maria, iako ga tamo u nominativu, mimo pravopisnih pravila ali po sili krštenice, nema, jer je umetanje J između osnove i padežnih nastavaka uslovljeno završetkom te osnove, a ne time da li je u nominativu imena napravljen izuzetak od pravopisnih pravila ili nije, niti pravljenje izuzetka u nominativu proizvodi izuzetke i u svim kosim padežima, jer se J tamo, ukoliko se pojavi odgovarajuća grupa vokala, naknadno ubacuje bez obzira na osnovni oblik reči, baš kao u imenicama Antonio, radio, hobi itd.

Što se tiče nekih primera iz Pravopisa koje je Džo navodio, oni su samo su zamaglili priču. Naime, neumetanje J na granici prepoznatljivih složenica (uključujući i one stranog porekla, npr. u nazivima lekova gde i ne mora svima biti očigledno da je u pitanju spoj dve reči) niti je sporno niti je relevantno za ovaj slučaj. Zašto je kao primer naveo nepromenljivu reč „iako“, pritom takođe složenicu, to mi tek nije jasno. Ostaju nam svega dva primera reči koje nisu složenice a za koje je napomenuto da se pišu bez očekivanog J, a to su Mia i šiit, pritom je za prvu naveden samo nominativ, a za drugu i prisvojni pridev. Naravno da ova druga zadržava dvostruko I u svim oblicima kada se to duplo I nalazi u samoj osnovi reči, a iz istog razloga će pisanje bez J zadržati u svim padežima i imena tipa Rialda ili Daniel ukoliko je već nekom dato takvo ime.
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: Бруни у 19. 03. 2015. у 08.53
Pa zar ima to J kod Antonio? Ja sam bila ubedjena da je negde neki autoritet (sad se ne secam gde, verovatno Klajn, al necu da gresim dusu) propisao bez J da se razlikuje od slicnog imena Antonije.
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: Dacko у 19. 03. 2015. у 08.58
Sećam se da sam te i tad razuveravala.  [fsmile] Klajn je pisao samo o tome da se razlikuju u instrumentalu i prisvojnom pridevu (Antoniom i Antoniov prema Antonijem i Antonijev), a Antonio se menja isto kao radio. Vidi odrednicu -io u RJN.
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: J o e у 19. 03. 2015. у 09.51
Прво, нема доказа да српски или хрватски правопис прописују промену Maria-Marije за домаћа имена.

Друго, ако правило о уметању ј важи испред а, по ком основу не би важило испред е, и, у? Или, из друге перспективе, зашто носилац имена не може да одабере правопис косих падежа свог имена ако може облик номинатива?

Треће, облици Миом, Мариом су конструисани. За то нема никаквих потврда. Аналогија коју правиш није ништа уверљивија од моје.

Четврто, именице Ли, хоби, мени немају основу на , већ на ј, баш као колоквиј или Антоније. То се види по инструменталу.

Пето, примери иако, антиинфлацијски замагљују само твој доживљај расправе. Ја сам их искористио да докажем да Правопис једнако третира секвенце И-А и И-И (у начелном правилу, код сложеница, у изузецима) и да ово потоње није „рогобатно“.
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: Dacko у 19. 03. 2015. у 09.59
A ti imaš neki dokaz da propisuju Marii i Mii? [bonk]
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: J o e у 19. 03. 2015. у 10.01
Аналогија коју правиш није ништа уверљивија од моје.

Читај још мало непажљивије и цитирај ме још произвољније, дијалог ће бити квалитетнији.
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: Dacko у 19. 03. 2015. у 10.53
Прво, нема доказа да српски или хрватски правопис прописују промену Maria-Marije за домаћа имена.
Logično - ubacivaće J kod stranih imena da ih prilagode domaćoj promeni, ali kod domaćih imena neće to raditi… zato da nekako podrže Džoa u nemogućoj misiji da uvek bude u pravu.

Друго, ако правило о уметању ј важи испред а, по ком основу не би важило испред е, и, у? Или, из друге перспективе, зашто носилац имена не може да одабере правопис косих падежа свог имена ако може облик номинатива?
Nosilac imena ne bira ništa, već oni koji su mu ga dali biraju da mu u krštenici piše tako kako piše. Ali kad se o dotičnom nosiocu piše u nekoj novinskoj reportaži, na primer, o pravilnoj deklinaciji tog imena odlučivaće autor reportaže i lektor tih novina.

Треће, облици Миом, Мариом су конструисани. За то нема никаквих потврда. Аналогија коју правиш није ништа уверљивија од моје.
Analogija koju pravim s deklinacijom drugih imenica nije uverljivija od one gde ti promenu imenica povezuješ sa izostavljanjem j na spoju složenica… Važi.

Четврто, именице Ли, хоби, мени немају основу на , већ на ј, баш као колоквиј или Антоније. То се види по инструменталу.
Govorila sam o ženskom imenu Li, zato je i pomenut samo prisvojni pridev od tog imena. Neka bude da je osnova za hobi i meni sa J, ali i to J se tu našlo na osnovu istog pravila o ubacivanju J u odgovarajuće grupe vokala prilikom deklinacije neke reči.
Пето, примери иако, антиинфлацијски замагљују само твој доживљај расправе. Ја сам их искористио да докажем да Правопис једнако третира секвенце И-А и И-И (у начелном правилу, код сложеница, у изузецима) и да ово потоње није „рогобатно“.
Ne, ti si ih iskoristio da pokušaš nešto da dokažeš, konkretno da je tvoje tumačenje Pravopisa vrednije od tumačenja nekih drugih kolega, a rogobatnost je, kao što je neko možda već pomenuo kada mu je to odgovaralo, pitanje lične procene.

O kvalitetnom dijalogu možemo samo da maštamo sve dok se raspravljaš i sam sa sobom, a kada se te protivrečnosti citiraju, opet je sagovornik kriv pa ga treba što pre diskreditovati kao nepažljivog ili nešto još gore, dok ono što ti se ne sviđa u tuđim postovima zanemariš ili preskočiš ma koliko bilo relevantno za raspravu. Nije ni čudo što na ovom forumu ima sve manje ljudi koji se uopšte i upuštaju u ma kakve rasprave, a kamoli kvalitetne…
 
Objasnila sam šta sam imala radi drugih koji ovo čitaju, pa oni neka donose sud prema iznetim analogijama i procenjuju njihovu uverljivost prema svome nahođenju, a neću se dalje preganjati s tobom, niti sam išta ovde i pisala zato da tebe uverim pošto mi je sasvim nebitno kako ćeš pisati tu reč, već zato da podržim lektore koje pišu onako kako i sama smatram da treba.
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: J o e у 19. 03. 2015. у 13.02
Реаговаћу само на аргументе.

Logično - ubacivaće J kod stranih imena da ih prilagode domaćoj promeni, ali kod domaćih imena neće to raditi

Као што рекох, хоће. Зато и пишемо Марија, Мија. Оригинално Mia, Maria, за разлику од домаћих имена Миа, Мариа, нису никакви изузеци.

Nosilac imena ne bira ništa, već oni koji su mu ga dali biraju da mu u krštenici piše tako kako piše. Ali kad se o dotičnom nosiocu piše u nekoj novinskoj reportaži, na primer, o pravilnoj deklinaciji tog imena odlučivaće autor reportaže i lektor tih novina.

То није одговор. Ја питам: зашто? Зашто лектор ограничава вољу носиоца имена? Ако му је већ нарушен принцип писања интервокалског ј, зашто му је толико каприциозно стало да стави у косом падежу? Па име му је надевено без ј баш да би се разликовало од Мија-Мије-Мији!

Analogija koju pravim s deklinacijom drugih imenica nije uverljivija od one gde ti promenu imenica povezuješ sa izostavljanjem j na spoju složenica

Опет (намерно?) погрешно схваћено. Не, твоја је аналогија са Антонио, а моја с номинативом без ј.

Ne, ti si ih iskoristio da pokušaš nešto da dokažeš, konkretno da je tvoje tumačenje Pravopisa vrednije od tumačenja nekih drugih kolega, a rogobatnost je, kao što je neko možda već pomenuo kada mu je to odgovaralo, pitanje lične procene.

Нетачно. Примере са иа и ии увео сам да покажем да међу њима нема разлике, коју си ти покушала да уведеш.
Шта је Миа „рогобатније“ него Мии? У Правопису имаш триатлон али и антиинфлациони, те шиити.

А да је моје тумачење вредније од других, рекао сам другим речима:
То је све ОК по правопису, али се у оваквом случају глава мора извући из књига.
по ком закону логике и правописа у првом случају лектор „ништа не може“, а у другом „може и мора“. … Судимо ли по закону сопственог утиска?

Но, ја теби признајем право на другачије аргументовано мишљење. Моја надмени став је реакција на објашњења типа „рогобатно“, „ружно“, „Па како сад Мие“ и сл., каква сам слушао.
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: Миланче у 19. 03. 2015. у 19.45
Мислим да ћу додати додати на оној страни о грешкама у Правопису оно интернационално Миа. Можда у неком следећем издању се позабаве променом оваквих имена. Мада ова слика би подржала моје мишљење да ипак треба Мије, Мију од Миа.
(http://img.prntscr.com/img?url=http://i.imgur.com/UyBBuzu.png)
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: delboj у 4. 05. 2015. у 18.10
Имам родицу која се зове Миа, мораћу да провјерим како њени родитељи то име мијењају кроз падеже. Ипак, мислим да би било добро да се држава мало позабави овим питањима и забрани давање таквих имена.
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: Pomaze_Bog у 7. 06. 2015. у 17.03
У мом комшилуку има девојчица Миа, кад је баба дозива, то звучи као да мјауче мачка.
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: Dacko у 7. 06. 2017. у 21.05
Nije mi jasno kako u ovolikoj raspravi nije citiran jedini primer koji u Pravopisu postoji za ime koje se u nominativu završava na -ia, i to sa padežnom promenom u kojoj se… ta-dam… ubacuje međuvokalno J. Ta tačka, doduše, jeste pomenuta, ali sam primer nije naveden, pa evo:

Columbia — Columbiјe — Columbiјi

I meni je i dalje logično da se ime Mia ugleda na tu promenu, prvo zato što se za drugačiju nigde u literaturi i ne može naći primer,  a drugo zato što ona i jeste u skladu sa celim poglavljem o suglasniku J u P10, a primer Columbije koja je u nominativu Columbia daje nam opravdanje i za ’čapkanje’ po različitim tačkama u vezi sa jednim istim imenom. [fsmile]
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: J o e у 9. 06. 2017. у 11.18
Додуше, П експлицитно каже да су „престали разлози за примену овог правила на српском језику“ (т. 195б). А и поред тога, односило се само на изворно писање имена, и то само латиницом. Дакле, *Колумбиа-Колумбије / Kolumbia-Kolumbije није нигде потврђено (као, наравно, ни *Колумбиа-Колумбие / Kolumbia-Kolumbie).

Смисао неуметања j у номинативу јесте у задржавању оригиналног облика. Миа је, међутим, колико год маргинална, ипак домаћа графија.
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: Dacko у 9. 06. 2017. у 11.56
Ovde upravo i jeste problem što domaće ime pišemo kao da je strano, jer su roditelji odlučili da se ime piše na internacionalni način, dakle kao Mia (ili kao Maria, Daria, ima još varijanti na tu temu) te je to i jedini pravopisni primer na koji se možemo pozvati. Prestala je potreba da se piše Columbia kao izvorno ime države, ali ostala je potreba da se nekako kroz padeže promene Mia, Maria i drugarice, ili recimo ime firme kojoj bi kod nas vlasnici dali ime Adria ili Columbia i tako je registrovali.
Наслов: Одг.: Миа по падежима
Поруку послао: delboj у 9. 06. 2017. у 20.45
Nije tu problem ime, problem su roditelji koji tako postupaju. Sjećam se da je na fakultetu bila jedna Daria koja je insistirala da joj ne pišu j u imenu, pošto su često mnogi pisali. Ne znam, u deklinaciji imena Mia bez j meni sve glupo zvuči.