Српски језички атеље

Српски језички атеље => Граматика => Морфологија => Тему започео: Nedda у 6. 03. 2018. у 18.40

Наслов: Kovačički
Поруку послао: Nedda у 6. 03. 2018. у 18.40
Kada govorimo o naivnim slikarima (iz) Kovačice, da li je ispravno reći kovačički slikari?
Наслов: Одг.: Kovačički
Поруку послао: Duja у 6. 03. 2018. у 23.46
Rekao bih da jeste — Kovačica : kovačički ~ Banjica : banjički, Užice : užički.
Наслов: Одг.: Kovačički
Поруку послао: Nedda у 8. 05. 2018. у 11.54
Sad mi nešto pada na pamet… možda ipak nije pravilno kovačički, iako u samoj Kovačici tako kažu. Pre će biti Kovačicini naivni slikari. Jer imamo i devojčicu, pa ne može devojčički, već isključivo devojčicini?  [cesh]
Наслов: Одг.: Kovačički
Поруку послао: Duja у 8. 05. 2018. у 14.03
Devojčica je živo biće, čiji se prisvojni pridevi grade sa -in. Kovačica je toponim, čiji se prisvojni pridevi grade sa -ski. Ne kažemo ni *Mitrovičin, *Lozničin.
Наслов: Одг.: Kovačički
Поруку послао: Nedda у 9. 05. 2018. у 12.10
Problem je u prethodnom slogu ČI. P11 30b, mada tu jesu dati primeri za živa bića. Shodno tome, bolje je opredeliti se za genitivne konstrukcije.
Наслов: Одг.: Kovačički
Поруку послао: J o e у 9. 05. 2018. у 15.23
Не видим разлог. Као званични термин постоји Крушчичка буна, а претрагом интернета налазе се незанемарљиви погоци и за рогачички, речички, лучички и сл.

Узгред, ни то са -чицин није свето слово, иако га Пешикан прописује. Још у П60 је било само девојчичин, а Петровић и Гудурићева у (релативно свежој) Фонологији признају само такав облик.
Наслов: Одг.: Kovačički
Поруку послао: Nedda у 10. 05. 2018. у 15.50
Pa ispada da ništa nije sveto slovo. Meni lično ne smeta kovačički, pogotovo što tako i oni sami govore, ali onda vidim tu tačku u P11 i zbunim se. Ne vidim zašto bi kategorija živog/neživog igrala ulogu.

P. S. Kakva je ta Fonologija?
Наслов: Одг.: Kovačički
Поруку послао: Duja у 11. 05. 2018. у 07.34
Životnost je jedna od fundamentalnih kategorija u gotovo svakom jeziku:
Цитат: https://en.wikipedia.org/wiki/Animacy
Animacy is a grammatical and semantic principle expressed in language based on how sentient or alive the referent of a noun is. Widely expressed, animacy is one of the most elementary principles in languages around the globe, and is a distinction acquired as early as six months of age.