Мислиш на облички развој или на семантички?
Pa valjda oba. Evo konkretnog primera zbog koga sam počela da razmišljam o tome - naišla sam u nekom prevodu na nadimak
Jasničičuljak i pomislila kako on odmah datira prevod u poslednjih četrdeset-pedeset godina jer sam uverena da pre toga nisu postojali hipokoristici u kojima se duplira deminutivni sufiks (ima i drugih, na pamet mi pada Miličičica) a onda sam shvatila kako možda grešim i to nije toliko moderna pojava. A sa druge strane, neki sufiksi kao da se danas ređe koriste, npr. -če (
devojče, mangupče), ali ne znam da li je to samo moj utisak niti kako da to proverim.
Ili npr. tepanja u kojima se ne sprovode glasovne promene (rukice, nogice) a koja mi takođe deluju kao da su srazmerno novijeg datuma. Pa sam se ponadala da se neko time bavio