Evo da napravimo paralelu koja će svima biti očiglednija, ali verujem da neće rešiti problem.
Složićemo se da je ispravno pisati "diuretik", bez "j", jer u korenu složenice leži reč "urea/urin". E sad, ako se na osnovu te reči skuje generičko ime - recimo "diuretam" - da li će tu prednost imati nemotivisanost reči (gde je transkripcija "dijuretam"), ili tvorbeno poreklo (gde je transkripcija "diuretam")?
Ili da još više banalizujemo: ako bi neka domaća fabrika hemijskih proizvoda izbacila na tržište superlepak pod imenom "prijanjol", da li bismo mogli da je krivimo zbog slova "j" - s obrazloženjem da ga u glagolu "prianjati" nema - ili bismo je pustili da zaštićeno ime oblikuje kako želi, bez osvrtanja na jezičke norme (isp. slučajeve poput "Peić", "Diana" i sl.)?