Meni se čini da i to prepodobni, mučenik i sl. ide velikim kad je deo imena, kao sveti, bez obzira da li je ustaljeni deo imena ili nije. Sad se to promenilo, ranije si sveti pisao malim, te samo ako je deo ustaljenog imena (kao npr. Sveti Sava) ali sad su to pojednostavili. Naravno da se neće pisati velikim u primeru koji je rade dao (on, mučenik, samo se trudi…) jer je tu imenica mučenik očigledno zajednička.
Što se krsta tiće, ako se radi o krstu na kom je Hristos razapet, naravno, piše se velikim ako se piše skraćeno Krst. U sintagmi Sveti krst piše se malim, u skladu sa normativom pisanja velikih slova u višečlanim imenima. Krstovi koji se nose kao privesci, možda ako se u neoj hipotetičkoj priči govornik insinuira da je taj krst predstava Krsta, onda verovatno velikim (šta znam, npr. zamisli da neko pokazuje brojanicu i krst, i kaže: "Ovaj Krst na kom je Hristos umro…"), ali u suštini, inače bi trebalo malim (nema razloga da bude veliko, jer govorimo o zajedničkoj imenici). Treba takođe napomenuti da crkvena literatura ima malo slobodniji pravopis po tom pitanju (tj. toleriše ne poneko veliko slovo viška) pošto u crkvenoj literaturi velika slova imaju posebnu ulogu. U svetovnim tekstovima treba slediti uobičajena pravila pravopisa propisana u izdanju iz 2010.